Arhitekte ovo znaju još od šezdesetih godina prošlog vijeka. Zatvoren prostor povećava nivo stresa za oko 34%, prebacujući mozak u stanje pripravnosti; ljudi postaju napeti, svakih nekoliko sekundi provjeravaju koliko je sati i žale se da je lift spor. Kada su u liftove postavljena ogledala, broj pritužbi je za mjesec dana opao za 40%, iako liftovi nisu postali ništa brži.
Ogledalo preusmjerava vašu pažnju: umjesto da razmišljate o tome koliko dugo čekate, popravljate kragnu, provjeravate zube ili se jednostavno zagledate u sopstveni odraz. Vaš mozak postaje zaokupljen, pa se čini da vrijeme prolazi brže.
Ali to je samo jedan sloj priče. Ogledalo stvara osjećaj da vas neko posmatra, čak i kada ste sami – omogućava vam da vidite sebe „spolja” i kontrolišete svoje ponašanje, pa nećete, na primjer, čačkati nos, vikati u telefon ili gurati druge ljude.
Psiholog Robert Čaldini je pokazao da se ljudi ponašaju čak 65% bolje kada vide sebe; to je često efikasnije od kamera ili obezbjeđenja.
Ista logika se primjenjuje svuda: zbog malih korpi u prodavnicama na kraju uzmete više robe, pa čak posegnete i za drugom korpom; uz sporu muziku hodate sporije, duže ostajete u radnji i više kupujete; a miris svježeg hljeba podstiče ljude da potroše više novca.
To nisu slučajnosti, već osmišljen sistem.
Mislimo da samo obavljamo svakodnevne radnje – ulazimo u lift, uzimamo korpu ili slušamo muziku – ali svaki detalj je pažljivo dizajniran da usmjeri naše ponašanje, a da mi to i ne primijetimo.
Šta mislite koliko ste odluka danas donijeli sami, a koliko ih je doneseno umjesto vas?
(Stil)
Komentari (0)