Jer kada njega zaboli ljubav, stvari postaju ozbiljne.

Nema kod Kemala mnogo onog modernog: „Želim ti sve najbolje u životu“. Njegova verzija ljubavnog kraja mnogo je dramatičnija – tu se tuga ne preboli lako, nego se pretvara u stihove pune suza, kletvi i nevolje. A što je bol veća, to su i riječi žešće.

I sve to, naravno, uz melodiju koju će publika pjevati iz sveg glasa.

Najbolji primjer možda je pjesma koja se zove „Ne kunem te“. Već sam naslov obećava da neće biti kletve. Problem je samo što stihovi govore potpuno suprotno.

„Nek ti suze budu vjerni gosti“ ili recimo „Neka ti je moja ljubav prosta i da nikad ne znaš radost šta je, nek’ za tvoju tugu lijeka nema, prokleta ti slova od imena“.

I tu počinje Kemalov mali muzički svijet u kojem ljubav boli, suze ne prestaju, a bivšoj ljubavi se sreća baš i ne želi.

A kada se čini da je u pjesmi već dovoljno tuge, Malovčić ne staje. Njegov ljubavni junak ne želi samo da bivša ljubav pati – on joj u stihovima ostavlja čitav spisak nevolja:

„Gdje god bila, suze lila

S kim spavala, s njim plakala

Bila sretna, pa nesretna

Sve imala i sve davala

Gdje god bila, suze lila

Kog voljela, tog željela

Bila tužna, bila ružna

Žedna bila, otrov pila

Gdje god bila, suze lila

Bol te snašla, lijek ne našla

Svi te htjeli, svi te kleli

S kim god bila, suze lila“

Sve to izrečeno je bez uvijanja, direktno i u maniru narodnih kletvi koje su nekada bile dio svakodnevnog govora. A onda, kada se dotakne prekršenog obećanja i vjenčanja, kletva postaje još žešća:

„Što pogazi naše obećanje, kunem tebe i tvoje vjenčanje“.

Malovčić ne proklinje samo ljubav, dane ili vjenčanje, već i onoga ko bi se usudio srušiti njegovu „ćupriju“. Kazna je kratka, jasna i nimalo blaga:

„Ko ćupriju moju sruši, neka mu se ruka suši.“

(Srpska info)