Sudbina ovog nekada vrlo uglednog građanina decenijama intrigira javnost, a novinari „NIN-a“ su još pedesetih godina prošlog vijeka odlučili da istraže kafanske priče i otkriju da li je on zaista vaskrsao u mrtvačnici Novog groblja. Tekst pod nazivom „Intervju sa bivšim mrtvacem“, koji je objavljen 1953. godine, konačno je rasvijetlio ovaj slučaj.

U to vrijeme Beogradom su kružile dramatične i detaljne priče o tome kako je advokata iz Ulice Dobre Mitrovića broj 6 usmrtio električni šok. Prema tim čaršijskim verzijama, ljekari su konstatovali smrt, a porodica ga je otpremila u kapelu. Priča je išla toliko daleko da se tvrdilo kako je Budimir u ponoć otvorio oči na odru, počeo da lupa po zaključanim vratima kapele, dok su preplašeni grobari drhtali od straha prije nego što su skupili hrabrosti da ga puste. Mit je imao nekoliko završetaka – od onog da je odatle telefonirao ženi, do verzije da se pojavio na kućnim vratima nakon čega mu je supruga doživjela šlog.

Međutim, kada je novinar locirao samog Budimira Pavlovića na jednoj plaži, advokat je oštro demantovao da je ikada bio mrtav ili na odru. Pavlović je ispričao da je imao velike muke da razuvjeri rođake koji su dolazili da ga opipavaju i sažaljevaju, kao i komšije koje su ga izbjegavale na ulici. Posebno duhovit osvrt imao je na račun beogradskih trač-majstora koji su sjedili ispred kafana „Ruski car“ i „Lion“ i izmišljali senzacije. Istakao je da su mu u tim pričama čak i ženu šlogirali, iako je on već godinama bio – neoženjen.

Prava istina o ovom slučaju zapravo je znatno jednostavnija, ali i dalje dramatična. Dvije godine prije nego što su tračevi eksplodirali, Budimir Pavlović je u svom kupatilu pokušao da popravi rezervoar za vodu. Dok je bio na ljestvama, vlažnom rukom je prinio lampu i oštetio izolator, zbog čega ga je udarila struja od 220 volti. Čovjek je vrisnuo i pao, a život mu je spasilo to što se tanka električna žica pokidala i tako prekinula strujno kolo. Stanari su odmah dotrčali i prebacili ga u bolnicu, gdje je nakon dvanaest dana usrdne ljekarske njege izašao potpuno oporavljen. Već tog ljeta se redovno kupao na Savi, veslao i obavljao svoj advokatski posao, ali su beogradski hroničari i trač-majstori dvije godine kasnije odlučili da ovu nezgodu pretvore u nevjerovatnu urbanu legendu o oživljavanju, piše Stil.