Oljača  je u knjizi pisao o potresnoj sudbini tri sestre iz Gornjeg Ratkova na Manjači, od kojih je jedna bila njegova baka, a koje je otac pješice doveo u Banjaluku i sve tri dao u najam.

„Njih tri djevojčice imale su tada šest, deset i dvanaest godina. Moju baku Joku je odveo težak iz Kladara, sela u Lijevče polju, Simo Mandić. Mikan Vidaković iz Jablana odveo je Cvijetu i Mioljku. Kada je navršila 18 godina baba Joka se udala za Stevu Oljaču. Nije imala sreće niti lak život, jer joj je muž umro nakon sedam godina braka. Iza njih su ostali brojni potomci, veoma uspješni i priznati ljudi“, ispričao je autor knjige, ne uspijevajući da prikrije snažne emocije.

Oljača kaže da je na ovaj način ispunio dug prema trima sestrama, koje su kao djevojčice otišle u nepoznat svijet i bile veoma časne i jake osobe.

Na istoj promociji predstavljeno je i dopunjeno izdanje „Zmijanjski pisci Kočićevi sljedbenici“ autora Vidosava Đurđevića i Grozde Regodić.

Govoreći o zmijanjskim piscima, Đurđević je rekao da su u dopunjenom izdanju sabrali imena čak 128 pisaca sa Zmijanja i ljudi koji su porijeklom iz ovog kraja, a koji su od vremana Petra Kočića do danas napisali bar jednu knjigu.

Naglasio je da gotovo da i nema toliko malog područja kao što je Zmijanje koje je dalo toliko velikih i značajnih ljudi. Kako je naveo, iz 39 zmijanjskih sela porijeklom je danas živih 252 doktora nauka.

Svoje stihove na promociji govorili su i Vujo Stanivuk i Radomir Vulin, a domaćin ove manifestacije bila je Milena Grbić.

Ovu promociju priredili su Narodna biblioteka Gradiška i Književna zajednica „Vaso Pelagić“ iz Banjaluke.