Priprema djece

Saskind, koji je i sam otac troje djece, u svojoj novoj knjizi „Šta bi moja djeca trebalo da rade? Ljudski vodič kroz doba vještačke inteligencije“ govori o tome kako pripremiti najmlađe za budućnost u kojoj će tehnologija imati sve veću ulogu. Smatra da djecu ne treba držati podalje od vještačke inteligencije, nego ih naučiti kako da je pravilno koriste.

Zbog toga se ne slaže sa odlukom vlasti u Njujorku, koje su u septembru najavile jednogodišnju zabranu korišćenja generativne vještačke inteligencije za učenike javnih škola do osmog razreda.

„Potpuno razumijem namjeru koja stoji iza te odluke, ali smatram da je to velika greška“, rekao je Saskind.

„Iznevjerićemo novu generaciju ako je ne pripremimo za svijet u kojem će zapravo živjeti. Ne pomažemo djeci ako ih držimo u vještački stvorenom okruženju bez tehnologije, koje ne odražava njihovu budućnost“, dodao je.

Ne osjeća se sigurno

Saskind kao prvu preporuku ističe da bi roditelji trebalo da prestanu da tragaju za zanimanjima na koja vještačka inteligencija neće uticati, jer je nemoguće sa sigurnošću znati koja će to zanimanja biti.

„Najviše mi smetaju savjeti koji se zasnivaju na ideji osiguravanja budućnosti. Jednostavno ne možemo predvidjeti kako će tačno izgledati svijet rada za nekoliko decenija, pa samim tim ni koje će napredne vještine djeci tada biti najvrednije“, kaže Saskind.

Podsjetio je da se donedavno učenje programiranja smatralo sigurnim putem do uspjeha. Engleska je 2014. godine uvela novi nastavni plan i program informatike, koji je uključivao programiranje od pete godine života, a američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) je 2019. godine sugerisao da bi i rudari trebalo da nauče da programiraju.

Međutim, pojavila se generativna vještačka inteligencija i pokazalo se da vrlo uspješno obavlja upravo one zadatke za koje se djeca godinama podsticala da ih nauče. Primjera radi, izvršni direktor kompanije Microsoft Satja Nadela (Satya Nadella) u aprilu 2025. godine otkrio je da vještačka inteligencija piše čak 30 odsto programskog koda na nekim projektima te kompanije.

Saskind petnaestogodišnjacima savjetuje da i dalje razmišljaju o zanimanjima poput ljekara ili pravnika. Smatra da će u budućnosti posebno biti važni ljudi koji dobro poznaju svoje područje rada i znaju da koriste vještačku inteligenciju. Upravo kombinacija stručnog znanja i tehnologije može pomoći u rješavanju brojnih problema.

„Ipak, tokom karijere budite otvoreni prema tome kako će vaš posao izgledati i koja će vas organizacija zapošljavati“, dodao je.

Povratak osnovama

Njegova druga preporuka odnosi se na povratak osnovnim vještinama.

„Kako god budućnost izgledala i koje god napredne vještine postale važne, ove temeljne vještine biće ključne jer predstavljaju osnovu za sve ostalo“, rekao je.

Djeca će morati da poznaju dovoljno matematike da prepoznaju kada mašina pogriješi u računanju, ali i da razviju kritičko čitanje kako bi uočila kada četbot izmišlja činjenice. Ako se previše oslanjaju na vještačku inteligenciju prilikom pisanja, možda nikada neće naučiti da samostalno oblikuju i obrazlože sopstveno mišljenje.

Saskind rješenje vidi u pristupu starom gotovo pola vijeka, opisanom u izvještaju britanske vlade o kalkulatorima. Matematičar Vilfred Holidej Kokroft (Wilfred Halliday Cockcroft) predložio je 1982. godine da se matematičko znanje učenika provjerava i uz korišćenje kalkulatora i bez njega.

Saskind bi želio da vidi sličan pristup vještačkoj inteligenciji u svim školskim predmetima. Primjera radi, nastavnik književnosti mogao bi da traži od učenika da prvo samostalno interpretiraju pjesmu, a zatim da uz pomoć vještačke inteligencije analiziraju neko zahtjevnije književno djelo.

Istu politiku primjenjuje i u sopstvenom domu sa svojom djecom.

„Prihvatamo tehnologiju u odgovarajućim trenucima, ali se strogo pridržavamo i vremena bez ikakvih uređaja“, kazao je.

Saskind podržava ideju da djeca ne dobiju pametne telefone prije 14. godine, a pristup društvenim mrežama prije 16. godine.

Rana tehnologija

Njegova treća preporuka jeste da se djeca upoznaju sa vještačkom inteligencijom još tokom osnovnog obrazovanja.

„Možete biti veoma zabrinuti zbog uticaja društvenih mreža, ali istovremeno pazite da se ti strahovi ne pretvore u opšti tehnološki konzervativizam i nagle zabrane vještačke inteligencije“, rekao je.

Kada je njegovoj šestogodišnjoj kćerki dosadilo učenje tablice množenja, Saskind ju je zamolio da osmisli računarsku igru koja bi vježbanje učinila zabavnijim. Zamislila je dugu i leteće jednoroge koji donose zlatnike za svaki tačan odgovor.

Saskind, koji ima malo iskustva u programiranju, zatražio je od ChatGPT-ja da izradi igru. Nakon nekoliko manjih ispravki, njegova kćerka mogla je da se igra u svijetu koji je sama zamislila.

„Za mene je to bio nevjerovatan trenutak. Ono što je meni bilo fascinantno, njoj je bilo sasvim uobičajeno. A zašto i ne bi bilo? Ta moćna tehnologija za nju je samo još jedan dio okruženja u kojem odrasta“, prisjetio se.

U posljednje vrijeme koristi vještačku inteligenciju za izradu knjiga koje pomažu njegovom petogodišnjem sinu da nauči da čita. Priče su prilagođene dječakovim interesovanjima, poput Lego kockica i britanskog ratnog broda HMS Belfast.

Njegova najmlađa kćerka, koja ima dvije godine, zasad nije učestvovala u njegovim eksperimentima sa vještačkom inteligencijom.

„Kod nje mi je glavni fokus da je nagovorim da prespava cijelu noć“, zaključio je Saskind.