Dok su jedni prihode ostvarivali zahvaljujući popularnosti, drugi su zarađivali od privatnog posla, trgovine ili umjetnosti. Podaci iz 1988. godine, objavljeni početkom 1989. u poreskim evidencijama, otkrivaju da je jedan privatni ugostitelj za samo 12 mjeseci prijavio 171 milion dinara, dok je u Beogradu najveću zaradu ostvario čovjek sa estrade – daleko od politike i direktorskih fotelja.

Ko je držao rekorde u jugoslovenskim gradovima?

Dok danas prvo pomislimo na IT stručnjake, bankare, menadžere, ljekare specijaliste i preduzetnike, prije gotovo četiri decenije situacija na vrhu poreskih evidencija izgledala je sasvim drugačije:

  • Skoplje – privatni ugostitelj (171 milion dinara): Apsolutni rekorder među objavljenim podacima bio je privatni ugostitelj koji je tokom 1988. godine prijavio 171 milion tadašnjih dinara. Iako je privreda počivala na drugačijem sistemu od današnjeg, uspješni privatnici u ugostiteljstvu imali su priliku da ostvare mnogo veće prihode od zaposlenih sa fiksnim ličnim dohocima. Važno je napomenuti da se radi o prijavljenom prihodu, a ne nužno o neto zaradi nakon troškova i poreza.

  • Beograd – pjevač narodne muzike (142 miliona dinara): U glavnom gradu najveći prijavljeni prihod ostvario je izvođač narodne muzike, sa prijavljenih 142 miliona dinara za 1988. godinu. Veliki koncerti, turneje po zemlji i inostranstvu te ogromna potražnja za pločama i pjesmama donosili su najtraženijim estradnim imenima zarade kakve su drugima bile teško zamislive.

  • Zagreb – trgovački predstavnik (61 milion dinara): Na vrhu liste u Zagrebu našao se trgovački predstavnik sa prijavljenim prihodom od 61 milion dinara. U vremenu kada su veze sa domaćim i stranim firmama, posredovanje i pronalaženje novih tržišta bili ključni, prihodi zavisni od obima i uspjeha posla često su nadmašivali fiksne mjesečne plate.

  • Ljubljana – akademski vajar (28 miliona dinara): U slovenačkoj prestonici najveći prijavljeni prihod ostvario je akademski vajar, sa 28 miliona dinara u 1988. godini. Samostalni umjetnici mogli su da ostvare visoke zarade kroz angažmane, narudžbine i ugled u struci, nezavisno od unaprijed propisanih platnih razreda.

Zašto nije bilo političara i direktora na vrhu, i šta se promijenilo?

Među navedenim rekorderima po prijavljenim prihodima nisu bili ni visoki državni funkcioneri ni direktori najvećih državnih preduzeća. Iako su te pozicije nosile društveni uticaj i određene privilegije, najveći prijavljeni prihodi u pomenutim gradovima dolazili su iz ugostiteljstva, estrade, trgovine i umjetnosti. Pritom poreske evidencije prikazuju prijavljene prihode, a ne ukupnu imovinu građana, dok podaci za Sarajevo nisu bili objavljeni na način koji bi omogućio isto poređenje.

Na listama visokih prihoda pominjali su se i fudbaleri, predstavnici stranih kompanija, novinari i univerzitetski profesori – zanimanja kod kojih je primanja često pratila potražnja, stručnost, međunarodni angažmani ili honorari van klasične plate.

Za gotovo četiri decenije tržište rada se korjenito promijenilo i donijelo nove najplaćenije profesije, ali osnovno pravilo ostalo je slično: najveće prihode najčešće ostvaruju oni čije su vještine, proizvodi ili usluge u datom trenutku najtraženiji, prenosi Kamatica / Kurir Stil.