Pupin je bio profesor na Univerzitetu Kolumbija. Tokom svog naučnog i eksperimentalnog rada dao je značajne zaključke važne za polja višestruke telegrafije, bežične telegrafije i telefonije, potom rentgenologije, a ima i velikih zasluga za razvoj elektrotehnike. Takođe je zaslužan i za pronalazak Pupinovih kalemova. Bio je i jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Srpskog narodnog saveza u Americi, kao i počasni konzul Srbije u SAD. Dobitnik je mnogih naučnih nagrada i medalja, bio je član Američke akademije nauka, Srpske kraljevske akademije, počasni doktor 18 univerziteta, te dobitnik Pulicerove nagrade (1924) za autobiografsko djelo „Sa pašnjaka do naučenjaka“.
Ipak, uprkos impresivnim biografijama, odnos između dvojice najvećih srpskih umova obilježile su tenzije, suparništvo i dvadeset godina ćutanja.
Korijeni sukoba: Različite naravi i pristupi nauci
Obojica su odrasli na selu Vojne krajine, očevi su im bili seoske starješine, a djedovi ratni junaci. Mladi naučnici su se upoznali u Njujorku i na početku dijelili muke imigrantskog života – Tesla je čak pomogao Pupinu da savlada američki engleski kako bi se zaposlio u telefonskoj kompaniji.
Međutim, imali su potpuno drugačiju narav i viziju:
-
Tesla je bio introvertan, posvećen isključivo nauci i viziji bežične tehnologije koja će zamijeniti postojeće sisteme.
-
Pupin je bio otvoren prema svijetu, uspio se finansijski situirati, radio je primarno kao profesor i zalagao se za postepeno poboljšavanje i nadogradnju postojećih sistema.
Suparništvo je počelo kada je Pupin stao na stranu tvrdnji Elihua Tomsona u vezi sa motorom na naizmjeničnu struju, iako je sud kasnije presudio u Teslinu korist. Pupin je sve češće stajao uz Tesline suparnike, poput Tomsona i Markonija.
Pravna bitka za pronalazak radija i Pupinovo svjedočenje
Glavni udar u međusobnim odnosima dogodio se tokom sudskih sporova oko patenta za radio. Iako je Tesla podnio osnovnu patentnu prijavu još 1897. godine, Zavod za patente SAD je kasnije (pod uticajem finansijske i političke podrške) odobrio patent Gugljelmu Markoniju. Tesla je 1915. podnio tužbu protiv Markonija, a stručnjaci su se podijelili.
U tom trenutku, Mihajlo Pupin je istupio i šokirao javnost izjavivši da je on izumio bežični prenos prije Markonija i Tesle, ali da zasluge za otkriće bežične telegrafije ipak pripadaju gospodinu Markoniju.
Kada je gledao sunarodnika na podijumu za svjedoke, Tesla je bio toliko zatečen da je, prema izvještajima novinara, zinuo i zamalo razvalio vilicu. Ipak, dugogodišnji sudski procesi na kraju su završeni tako što je Vrhovni sud SAD 1943. godine donio odluku u Teslinu korist, obezvrijedivši Markonijev temeljni patent i potvrdivši Teslin prioritet.
Izostavljanje u autobiografiji
Kao odgovor na sve nesuglasice, Pupin u svojoj slavnoj autobiografiji „Sa pašnjaka do naučenjaka“ ni jednom jedinom riječju nije pomenuo Teslin pionirski doprinos elektrotehnici, hvaleći druge naučnike. Iako vodeći stručnjaci tog vremena nisu podržali taj previd, činjenica je da su dva velikana provela dvije decenije ne razgovarajući, ostavivši iza sebe fascinantno, ali i burno nasljeđe.
Komentari (0)