Njegov životni put nije nagovještavao da će jednog dnia raditi u neposrednoj blizini jednog od najmoćnijih političara svog vremena. Odrastao je kao siroče i umalo postao konobar, ali ga je karijera preko kuhinje na kraju dovela direktno u Titovu službu.

Rad uz predsjednika donosio je prestiž, ali i ogromnu odgovornost. Stojanović je dobro znao da se prati svaki njegov korak — šta radi, gdje odlazi, s kim razgovara, ali i šta se tačno nalazi na Titovom tanjiru.

Strah od trovanja i opijanje u vozu

Stojanović je s Titom tokom godina posjetio čak 27 zemalja, ali posao ličnog kuvara nije podrazumijevao uobičajeni odmor. Jedan od glavnih razloga bio je Titov konstantan strah od trovanja hranom, zbog čega je postojala posebna ekipa stručnika koja je provjeravala pripremljene obroke.

Pored hrane, Stojanović je bio zadužen i za posluživanje alkohola. Posebno mu je ostao u sjećanju jedan srpski Božić kada su Tito i Stevo Krajačić popili količinu pića namijenjenu za deset osoba:

„Pomislio sam da će ih morati iznijeti iz voza kada stignemo u Pulu ili da će se saplesti na visokim stepenicama. Ali ne – hodali su uspravno, kao da nisu ništa popili. Bilo je tu svakakvih dogodovština, ali sam znao da je najbolje praviti se da ne primjećujem ništa. Da je Tito posumnjao u mene, nisam mogao očekivati dobar ishod“, prisjećao se Stojanović.

Šta se zaista dešavalo sa Sofijom Loren?

Stojanović je svjedočio i čuvenim susretima Tita i slavne italijanske glumice Sofije Loren, o čijem su odnosu godinama kružile razne priče.

Prema njegovim riječima, glumica je tokom boravka na ostrvu Vanga lično kuvala za Tita, dok drugi ljudi nisu imali pristup rezidenciji:

„Pravio sam se da sam pomoćnik. Dodavao sam joj sjeckani luk, oljušteni paradajz i pripremao osnovne sastojke. Ona se posvetila kuhanju, dok je Tito gledao. Da li je tu bilo nečeg više – ne mogu reći. Odan sam i nikada neću govoriti o detaljima.“

Titove jelovne navike: "Jeo za dvojicu, pio za trojicu"

Iako je spremao gala večere za svjetsku elitu, Stojanović je odlično poznavao i svakodnevne navike jugoslovenskog predsjednika. Tito nije volio dugo čekati na obrok, ali ni da mu se servira prevruća supa ili riba sa mnogo kostiju.

„Nije imao strpljenja za sitnice, zato su mu jela od tijesta bila omiljena. Posebno je volio četničku gibanicu – hrskave kore, kajmak... Jeo je za dvojicu, pio za trojicu, a radio za četvoricu!“, otkrio je Stojanović.

Kako je iz improvizacije nastala Karađorđeva šnicla

Uz Stojanovićevo ime neraskidivo je vezan i nastanak čuvene Karađorđeve šnicle. Sve je počelo 1956. godine u restoranu „Golf“ na Košutnjaku, kada je jedna gošća naručila kijevski kotlet, a Stojanović nije imao piletinu ni maslac.

Da se ne bi osramotio, u sekundi je improvizovao:

  • Iskorišteni sastojci: Teleća šnicla i kajmak.

  • Priprema: Urolao je meso sa kajmakom, pohovao ga i poslužio.

  • Naziv: Kada je gošća oduševljeno pitala za recept, "kao iz puške" je rekao da se jelo zove Karađorđeva šnicla.

Kasnije je saznao da je ta gošća bila Tamara Broz, supruga Titovog sina Žarka.

Kuhao za kraljicu, Staljina i Čerčila

Prije dolazaka na dvor, Stojanović je prošao detaljne bezbjednosne provjere u kojima je presudno bilo njegovo porijeklo, ali i činjenica da su mu roditelji stradali od Nijemaca u Kragujevcu. Boravak u vrhu vlasti donosio mu je i povlaštene informacije — tako je među prvima saznao da se sprema smjena Aleksandra Rankovića, što mu je javila kuvarica iz ambasade u Moskvi.

Tokom bogate karijere spremao je obroke za impresivnu listu svjetskih lidera:

  • Svetki lideri i političari: Čerčil, Staljin, Brežnjev, Gadafi, tri američka predsjednika.

  • Monarsi i plemstvo: Engleska kraljica Elizabeta II, car Haile Selasije.

  • Moćnici: Rokfeler i Rotšild.

„Morao sam znati za koga trebam spremiti košer, kod koga su kakvi običaji. Niko nikada nije imao primjedbu i Tito mi je uvijek zahvaljivao“, rekao je Stojanović.

Posljednju Novu godinu s Titiom dočekao je 1980. godine u Karađorđevu. Nakon odlaska u penziju, otvario je restoran u Zemunu sa sinom Milanom, a svoje bogate memoare i recepte objavio je u knjizi „Kako sam skuhao istoriju od Karađorđa do Tita“.