Kako je govorio akademik Vladeta Jerotić, mnogi problemi među supružnicima počinju mnogo ranije onog trenutka kad partneri počnu da mjere ljubav, preispituju tuđa osjećanja i postavljaju pitanja koja stvaraju jaz umjesto bliskosti.

Poznati psihijatar i književnik godinama je govorio o odnosima između muškarca i žene, upozoravajući da zaljubljenost sama po sebi nije dovoljna za srećan i dugotrajan brak.

Akademik Vladeta Jerotić je smatrao da prava ljubav podrazumijeva odricanje, razumijevanje i stalni rad na odnosu, dok insistiranje na tome ko voli više, a ko manje, često vodi u razočaranje i udaljavanje partnera. Jednu rečenicu posebno je izdvajao kao upozorenje da je brak krenuo pogrešnim putem, a vjerovao je da upravo ona može da bude uvod u ozbiljne sukobe, pa čak i razvod.

"Kad se zaljubljenost završi brakom, kada zaljubljenost ne pređe u ljubav, to je užasna muka, to su mržnje", govorio je Jerotić.

Kako je objašnjavao, zaljubljenost je jedno od najljepših osjećanja koje čovek može da doživi, jer tada u drugoj osobi vidi ono najbolje i najuzvišenije. Ipak, upozoravao je da takvo stanje nosi i određenu opasnost, jer je često zasnovano na idealizaciji i iracionalnosti.

“Divno je kad se ljudi zaljube jedno u drugo. Zaljubljenost je divno osjećanje, tad vidimo boga u drugome, ali to božansko osjećanje može da bude jako opasno zbog iracionalnog”.

Prema njegovim riječima, zaljubljenost mora da sazri i preraste u ljubav, jer bez toga brak teško može da opstane:

“Zaljubljenost mora da pređe u ljubav. A šta je ljubav nego odricanje. I šta je brak nego međusobno odricanje. Ljubav se ne može mjeriti, ali u braku umije da počne – pa kako si me volio, šta je to sad s tobom, pa ja tebe i dalje volim. To ništa ne valja. Kad tako počne sve, piši propalo”.

Jerotić je smatrao da se odnosi u kojima partneri ne uspiju da prevaziđu fazu zaljubljenosti često završavaju razvodom ili opstaju uz nezadovoljstvo i osjećaj praznine.

Posebno je upozoravao na još jednu čestu grešku u braku – potpuno usmjeravanje pažnje na djecu, uz zanemarivanje partnerskog odnosa. Kad djeca odrastu i napuste porodični dom, supružnici se tada prvi put suočavaju sa činjenicom da su se međusobno udaljili.

"Gledaju se kao sito dijete šećerleme. A što nisu vodili malo i brigu o sebi, jedno o drugom, i duhovno, i emotivno, i intelektualno, i fizički – govorio je Jerotić, prenosi Blic žena.

Upravo zato je često naglašavao da brak ne opstaje sam od sebe, već da zahtijeva stalno ulaganje, razgovor, bliskost i spremnost da partneri tokom godina rastu zajedno, a ne jedni pored drugih.