Nakon Prvog svjetskog rata Budimpeštu je zahvatila tragična epidemija samoubistava, a neki su vjerovali da je bila uzrokovana tada popularnom pjesmom.

Međutim, to nije bilo toliko čudno, koliko to što je grad pokušao da se izbori sa problemom suicida osnovavši „Klub osmijeha”.

Mnogi pripisuju ovu pojavu posledicama Prvog svetskog rata, tačnije činjenici da se Mađari do tada još nisu dovoljno oporavili. Drugi za ovu pojavu krive Veliku depresiju i recesiju.

Jedan od najčešćih načina za koji su se Mađari opredjeljivali da skrate sebi muke i oduzmu život bio je skok sa jednog od brojnih gradskih mostova. Zbog toga su patrole riječne policije stalno bile u pripravnosti.

Svijetom su se raširile glasine da je Budimpešta “grad samoubica”, tako da se hitno moralo reagovati, kako bi se popravila reputacija ove metropole.

Hipnotizer Binco i profesor Dženo smislili su krajnje bizaran način da riješe ovaj problem – riješili da osnuju tzv. “Klub smijanja”.

Smatrali su da će ljudi biti srećniji, tako što će ih naučiti da se keze. Cijena osmišljenog kursa cerenja, u trajanju od šest nedjelja bila je 500 dolara.

Poznate ličnosti, poput Ruzvelta ili Keri Granta su služile kao primjer ispravnog osmjehivanja, uključujući i čuveni osmijeh Mona Lize. Interesantno je da je Mona Lizinin osmijeh bio teži za naučiti od Ruzveltovog, ali je kurs bio jeftiniji, prenosi Blic.

Da čitava stvar bude još bizarnija, ljudi su nosili sa sobom kartice na kojima je nacrtan osmijeh, kako bi se na njega navikli. Fotografije iz tog vremena svedoče kako je to navodno izgledalo.