Jelisaveta Načić, arhitekta i Luka Lukaj, albanski profesor, pronašli su jedno drugo u najtežim vremenima. Njihova ljubav, rođena u logorskim uslovima, postala je simbol istrajnosti, nade i snage u vremenu punom neizvjesnosti, ali je na kraju okončana razdvajanjem koje im je nametnula smrt.

Jelisaveta Načić bila je jedna od najmoćnijih žena svog vremena. Rođena u beogradskoj porodici kao 13. dijete, ušla je u istoriju kao prva žena arhitekta u Srbiji. Među njenim najznačajnijim djelima su Osnovna škola "Kralja Petra I", uređenje Kalemegdana i crkva Aleksandra Nevskog na Dorćolu.

Njena patriotska uvjerenja dovela su je do progona, a kao poznatu rodoljubku, austrougarske vlasti su je zatočile u logor rezervisan za srpsku elitu.

Luka Lukaj bio je nesvakidašnja figura u albanskoj istoriji. Kao bečki đak, prosvjetni inspektor i revolucionar, zalagao se za nezavisnost Albanije, ali je istovremeno bio naklonjen saradnji sa Srbijom.

Njegova borba za prosvetu i političke promjene dovela ga je do logora, gdje je sudbina spojila njega i Jelisavetu.

Njihova ljubavna priča razvijala se uprkos teškim uslovima logora. Jelisaveta i Luka su se vjenčali unutar bodljikavih žica, a 1917. godine dobili su kćerku Luciju.

Njihova ljubav i snaga bile su svjetionik nade među logorašima, a njihovo vjenčanje odjeknulo je kao simbol slobode i otpora.

Nakon oslobođenja, porodica Lukaj nastanila se u Beogradu, a zatim u Skadru, gdje su se Jelisaveta i Luka aktivno uključili u političke borbe. Ipak, zbog previranja, napustili su Albaniju i preselili se u Dubrovnik, gdje su proveli ostatak života.

Luka se posvetio prevođenju i objavio prvi srpsko-albanski rječnik, dok je Jelisaveta odgajala kćerku.

Njihova neraskidiva ljubav, koja je izdržala rat, političke podjele i predrasude, na kraju je prekinuta smrću. Luka Lukaj preminuo je 1947. godine i sahranjen je na katoličkom dijelu groblja Boninovo u Dubrovniku.

Jelisaveta Načić, siromašna i zaboravljena, umrla je 1955. godine i sahranjena na pravoslavnom dijelu istog groblja.

Iako su njihova tijela zauvijek bila razdvojena visokim debelim zidom koji dijeli katolički od pravoslavnog dijela groblja, njihova priča ostaje neizbrisiv trag jedne velike ljubavi koja je prkosila svim granicama, piše Alo.rs