Nekadašnji novinar NIN-a i generalni direktor Tanjuga, Luka Mičeta, čuven je po svojim biografijama srpskih vladara.

Prema njegovoj najobuhvatnijoj biografiji Crnog Đorđa, trebalo bi razumjeti prije svega period u kom je Karađorđe živio, ali i to da nije sve bilo onako kao što mi mislimo. O voždu Đorđu Petroviću rečeno je i napisano mnogo toga, ali uvijek ponešto ostane nedorečeno i nejasno iz njegove biografije.

- Mi vrlo često mitsku stvarnost doživljavamo kao istorijsku. A to nije tačno. Karađorđe je bio veliki diplomata. On je o ljutom jadu zabavio 10 velikih vezira Otomanske imperije, tri sultana – Selima III, Mustafu IV, Muhameda II… vodio prepisku sa Napoleonom, ruskim carem Aleksandrom I, austrijskim carem Francom I - priča Mičeta.

Prema njegovim riječima nevjerovatno je kako jedan takav čovjek u jednom tužnom ambijentu gdje vlada nepojmljivo nasilje "uspijeva da pronađe ljude poput Radeta Vučinića koji zna francuski i koga će poslati kod Napoleona"

- Karađorđe je imao izuzetan osjećaj za državu, on je htio da pravi državu. Koliko je teško Karađorđu vidi se na primjeru Marije Antoanete. Njoj su odrubili glavu u to vrijeme u Francuskoj. Šta je onda mogao da očekuje jedan mali ustanički vođa na Balkanu odsječenom od svijeta - ističe Mičeta.

Poznato je da je Karađorđe ubio i oca i brata. Mičeta otkriva pravu pozadinu ova dva ubistva u porodici Petrović:

- Oni su krenuli da bježe u Austriju, njih 30-40, i Karađorđev otac se uplašio i htio da se vrati. Rekao je svojoj ženi Marici – "Mi se vraćamo". Ona nije htjela jer je željela da bude uz djecu. Otac Karađorđev je onda rekao da će ih sve prijaviti. Marica je savjetovala Karađorđu da ga ubije jer bolje da on jedan strada nego njih 40 - ispričao je Mičeta.

O tome šta se desilo sa voždovim bratom, Mičeta kaže da je to bio specifičan slučaj:

- Moramo da shvatimo da je to vrijeme nepojmljivih zločina, posebno nad ženama. Sa današnjeg aspekta savremen čovjek to ne može da razumije. Jedan od velikih motiva Karađorđa da se digne protiv dahija i Osmanlija je bilo to nasilje kada su udarali na obraz ženama. U jednom trenutku Karađorđe je imao magazu u kojoj je trgovao i rekao je bratu Marinku – "Ostavljam ti punu magazu, ti ovo prodaj…" Kad se vratio magaza je bila prazna, a para nije bilo. Veoma je bio ljut na brata.

Onda se pojavila jedna žena i rekla "Čekaj, mi se borimo protiv turskog zuluma, a tvoj brat je udario na obraz moje kćeri". I Karađorđe uzme konopac i baci Dukiću (posilnom) konopac da ovaj prebaci preko uže… Ovaj uzme konopac i namjerno promaši da bi Karađorđa prošla ljutnja, da ne bi ubio brata. Namjerno promaši i drugi put. U tom Karađorđe uzme kuburu, a bio je najbolji strijelac Prvog srpskog ustanka… Dukić je tada vidio da nema više šale, prebacio je konopac i tako objesi brata Marinka - kaže Mičeta.

On dalje objašnjava da postoji legenda o tome kako je vožd posjetio majku poslije ubistva brata:

- Navodno je Karađorđe došao i pitao majku: "Šta bi ti uradila čovjeku koji je to i to uradio … Ona je rekla da je za tako nešto vješanje. Tad joj reče da pogleda kroz prozor… U tom trenutku je vidjela obješenog Marinka… Ali da se zna da je Karađorđe surovostima prilazio samo kad je morao da zaštiti to malo pravde koje je ostalo - rekao je pisac.

O ubistvu Karađorđa, Mičeta kaže da voždova glava nije morala da padne:

- Po mom sudu ta glava nije morala da padne. Ali ta odluka da se ubije vožd Karađorđe je jedna od najtežih i najmonstruoznijih odluka koje su donijete u srpskoj istoriji - zaključio je Mičeta, piše Kurir.

BONUS VIDEO