Jer, počev od davne 1939. ova popularna ruska poslastica nosi ime supruge sovjetskog lidera Vladimira Iljiča Lenjina!

Ne „samo“ Lenjinova žena








Reći da je fabrika locirana u Sankt Peterburgu „krštena“ Krupskaja SAMO ZATO što je Nadežda Krupskaja bila Lenjinova žena bilo bi ne samo pogrešno, već i duboko nepravedno. Jer, ova žena je bila mnogo više od toga!


Nadežda Krupskaja bila je podjednako, ako ne i više od svog supruga, posvećena političkim idealima i borbi za promjenu. Bila je feministkinja, borila se za prava djece i radnika i čvrsto vjerovala da obrazovanje treba da bude dostupno svima.


Poticala je iz porodice dobro obrazovanih, ali osiromašenih aristokrata. Plemićko porijeklo i školovanje, najviše koje su žene mogle da očekuju u carskoj Rusiji tog vremena, u kombinaciji sa teškim poslovima i uvidom iz prve ruke u uslove u kojima živi niža klasa, od malena su oblikovali Nadeždina ideološka uvjerenja, pa je ona od najranije mladosti bila uključena u revolucionarni pokret.


Na jednom od sastanaka marksističkog kružoka je i upoznala svog budućeg supruga Vladimira Uljanova kog će istorija mnogo više upamtiti po pseudonimu smišljenom da zavara policiju i vlast – Lenjin.







Sa vođom svjetskog proleterijata, Nadežda je prošla sve – izgnanstvo u Sibir (u kome su se i vjenčali 1898.) potuvanje po Evropi, revoluciju i dolazak na vlast, a zajedno su bili sve do Lenjinove smrti 1924.


Sve do svoje smrti 1939. Nadežda je bila istaknuta aktivistkinja revolucije, a kasnije i političarka u Sovjetkom Savezu. Bila je naročito posvećena razvoju obrazovanja - kako djece, tako i odraslih. Smatra se da je izvršila snažan uticaj na sovjetski obrazovni sistem, uključujući razvoj sovjetskog bibliotekarstva. Duboko je vjerovala da knjige moraju biti dostupne svima i da se u njima krije ključ obrazovanja svakog pojedinca, pa je zato radila na otvaranju biblioteka čak i u najudaljenijim krajevima zemlje, povećanju njihovog fonda, ali i popravljanju uslova za bibliotekare.


Zahvaljujući njenom radu koji se mahom zasnivao na teorijama o obrazovanju Lava Tolstoja čija djela je Nadežda proučavala čitavog života, školstvo u Sovjetskom Savezu počelo je ubrzano da se razvija.


Zbog ove činjenice, širom Rusije, ali i u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza ime ove žene i danas je poznato i slavljeno.

Nadeždi u čast


Ime Nadežde Krupskaje nosile su ili još uvek nose ulice u mnogim gradovima, jedno selo u Tverskoj oblasti, kao i veliki broj biblioteka. Njen život opisan je u knjigama i nekoliko filmova - kako igranih, tako i dokumentarnih.


Po njoj je nazvan asteroid 2071 koji je 1971. godine otkrila sovjetska naučnica Tamara Smirnova, jedan brod, kao i medalja za dostignuća u obrazovanju. Unesko je dodjeljivao nagradu za razvoj pismenosti koja je nosila njeno ime, a u Moskvi i danas ima svoj spomenik.


Ipak, vjerovatno najneobičnija čast koju je Nadežda Krupskaja dobila bila je ta što je „krstila“ jednu fabriku čokolade.

Čokolada sa pričom








Priča kaže da su, nakon što je Nadežda Krupskaja umrla 1939. radnici lenjingradske fabrike čokolade osnovane godinu dana ranije, poslali peticiju Veću narodnih komesara kojom su zahtjevali da fabrika ponese ime pokojne političarke. Tako je i bilo.


Fabruka je nedugo potom preživjela teške dane tokom opsade Lenjingrada duge 900 dana, ali nijednog momenta nije prekinula rad. Istina, proizvodila je samo zamjenu za čokoladu, ali joj je to, nakon Drugog svjetskog rata donijelo slavu širom Sovjetskog Saveza – uvrštena je u gradsku Knjigu časti i postala neka vrsta „herojskog brenda“ čija priča je često potencirana i prepričavana.


Čokolade „Krupskaja“ postoje i danas. Istina, pakovanje je modernizovano, ali stilom i dalje podsjeća na svoje istorijske korijene. Naročito je poznat logo – zlatni grifin koji je ujedno i simbol Sankt Peterburga ispod kog je navedena godina nastanka, piše Istorijski zabavnik.


BONUS VIDEO:

;t=3s