U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog vjenčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i dijelovima Zapadne Srbije. Zašto se par vjenčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.

Iako se vjenčanje smatralo činom za cijeli život, u nekim krajevima se vjerovalo da prva ceremonija nije dovoljna da se obezbijedi puna sreća i, što je ključno, plodnost. Zbog toga je postojao običaj da se brak "osigura" drugim, manjim vjenčanjem ili ritualnom obnovom zavjeta. Ovaj običaj se često nazivao jednostavno "Mladenci" (što se poklapa sa praznikom, ali se ovdje odnosi na ritual).

Drugo vjenčanje: Osiguranje plodnosti

"Drugo vjenčanje" nije bila pompezna proslava, već izuzetno važan, intimni ritual. Najčešće se dešavao nakon rođenja prvog djeteta, ili nakon prve godine braka, ako dijete još nije bilo začeto.

Cilj "druge svadbe" nije bio luksuz, već isključivo ritualno osiguravanje plodnosti i zdravlja porodice. Mladi par bi, u prisustvu kumova i najbliže rodbine, ponovo polagao zavjete, jedući obrednu hranu. Ovaj čin je imao za cilj da potvrdi brak i da se "sreća" koja je nastala rođenjem djeteta ne izgubi, ili da se odkloni urok koji bi mogao da spriječi buduće potomstvo.

Hljeb i so: Ritual za trajanje

Običaji vezani za "drugo vjenčanje" često su uključivali obred sa hljebom i solju. Mladi par bi dijelio komad obrednog hljeba, simbolično dijeleći svoju zajedničku sudbinu i imovinu, uz obećanje da će njihova ljubav trajati vječno.

Ovaj zaboravljeni ritual svjedoči o složenosti srpskih bračnih običaja, gdje su ljubav i vjera uvijek bili pomiješani sa drevnim strahom od neplodnosti i potrebi da se na svaki način "ukroti sudbina" i osigura opstanak loze.