Po narodnom običaju kod Srba, dan nije imao 24 časa, već 18 posebnih dijelova, i svaki je imao svoj naziv, značenje i atmosferu.

Podjela dana po narodnom shvatanju


  • Praskozorje – trenutak kada se na nebu prvi put pojavi svjetlost, ali sunce još nije izašlo

  • Zora – dolazak prve svjetlosti, znak buđenja prirode i života

  • Svanuće – sunce se ukazuje na horizontu

  • Jutro – aktivan dio dana, počinje rad

  • Prije podne – vrijeme pokreta i posla

  • Podne – najviša tačka svjetlosti, simbol snage i ravnoteže

  • Poslije podne – svjetlost slabi, ali dan je još pun života

  • Suton – sunce se povlači, sjene postaju duže

  • Sumrak – prelaz iz dana u noć, vrijeme tišine

  • Predveče – najava večernjeg mira

  • Veče – vrijeme okupljanja, razgovora, predaha

  • Mrak – potpuni nestanak svjetlosti

  • Doba noći – prva polovina noći, sve miruje

  • Ponoć – simbolična granica između dva dana

  • Gluvo doba noći – najdublja tišina, vrijeme kad “ni ptica ne leti”

  • Prvi pijetao – znak da noć odmiče, život se polako budi

  • Drugi pijetao – najava dolaska zore

  • Treći pijetao – znak da zora samo što nije stigla

  • Zora – sveta pojava naših predaka


Za naše pretke, zora nije bila samo početak dana, već sveta pojava. Vjerovalo se da zora donosi život, snagu, nadu i božansku obnovu. Mnogi običaji, molitve, pa i radovi u polju počinjali su upravo u zoru.

U narodu se govorilo:

“Kakva ti je zora, takav ti je cijeli dan.”

Zato se dočekivala tiho, sabrano, često uz pjesmu ili molitvu.

Za kraj – zanimljivost koja pokazuje vezu s prirodom.

Naši stari su poznavali svaki dah prirode – nisu ih budili telefoni, već svjetlost praskozorja, pjesma pijetla i šum vjetra. Njihovo vrijeme nije bilo samo sat na zidu, već ritam života u skladu sa svemirom, prenosi 24sedam.