Jelena Savojska imala je petoro djece, a njeno drugo dijete i prva kćerka, Mafalda Savojska, umrla je u koncentracionom logoru Buhenvald.

Slom fašističkog režima i kasnija njemačka okupacija pogodili su sve slojeve italijanskog društva. Žrtve antinarodnih represija uključivale su i seljake regrutovane u vojsku, i pripadnike više aristokratije.

Jedan od primjera stradanja nevine žene iz visokih slojeva društva jeste smrt najmlađe kćerke kralja Emanuela III i crnogorske princeze Jelene Savojske – Mafalde Savojske, koju su Nijemci zarobili i koja je umrla u koncentracionom logoru Buhenvald 1944. godine.

Mafalda Marija Elizabeta Ana Romana Savojska rođena je u Rimu, od kraljevskog para Viktora Emanuela i Jelene od Crne Gore, 1902. godine.

Provevši cijelo djetinjstvo i mladost u porodičnom krugu, odgajana je u tradicijama evropske aristokratije i jasno je razumjela svoje mjesto u toj hijerarhiji – kao buduća majka i supruga. Dinastički brak nije dugo čekao, i 1925. godine održano je vjenčanje između Mafalde i Filipa od HesenRumpenhajma, budućeg poglavara kuće Hesen.

Tokom uspona nacista na vlast u Njemačkoj, Filip – već prožet sličnim idejama – postao je aktivni član NSDAPa i blizak prijatelj Hermana Geringa. Često je djelovao kao posrednik između Hitlera i Musolinija, a 1933. godine imenovan je za oberpredsjednika HesenNasaua i učestvovao je u razvoju nacističkih programa eugenike.

Sve to ga nije spasilo od Damoklovog mača, koji je pao i na njega i na njegovu suprugu nakon što je Italija proglasila separatni mir 8. septembra 1943.

Princeza Mafalda Savojska, kćerka Jelene, princeze od Crne Gore

Sam Filip je uhapšen kao mogući izdajnik i bačen u koncentracioni logor Flosenburg, pošto je njegov rođak, kralj Emanuel III, izdao naređenje za hapšenje Musolinija i povukao Italiju iz rata.

Njegova supruga Mafalda bila je tada u Bugarskoj na sahrani muža svoje starije sestre – cara Borisa III. Saznavši šta se dogodilo, odlučila je da se odmah vrati u Rim svojoj djeci, uprkos upozorenjima na opasnost.

U Italiji su je zarobili Nijemci i poslali u Njemačku na ispitivanje, nakon čega je bačena u logor Buhenvald. Nakon savezničkog bombardovanja 1944. godine, teško je ranjena i preminula u roku od nekoliko dana zbog nedostatka medicinske njege.

Vjeruje se da njemačko rukovodstvo logora namjerno nije sprovelo potrebnu operaciju, želeći da se riješi visokorangiranog i "nepotrebnog" zatvorenika. Prema svjedočenjima preživjelih italijanskih zatvorenika, posljednje riječi princeze bile su:

„Osjećam da će mi biti teško da preživim, a ti si mlad, imaš šansu... Ako ikad budeš imao sreće da se vratiš, daj mi poklon... Pozdravi moju djecu Mauricija, Enrika, Ota i Elizabetu. I cijelu Italiju – od Alpa do Sicilije.“

(Kurir Stil)