Imao je samo šest ili sedam godina, ali je iza sebe ostavio nešto što nijedan ratnik, knez ili sveštenik toga doba nije: crteže i rukopise na brezovoj kori – lične tragove jednog djeteta u srednjem vijeku.
Njegovi crteži, otkriveni tokom arheoloških iskopavanja, čuvani su stoljećima u vlažnom glinovitom tlu. Zahvaljujući toj slučajnosti prirode, danas imamo rijetku i autentičnu sliku obrazovanja, maštovitosti i svakodnevice jednog dječaka iz daleke prošlosti.
Obrazovanje i pismenost u srednjovjekovnom Novgorodu
Onfim je, sudeći po svojim zapisima, bio dio školskog sistema koji je obuhvatao djecu iz različitih društvenih slojeva – što je za to vrijeme bilo izuzetno. U njegovim zapisima mogu se vidjeti vježbe pisanja ćirilicom, ponavljanje slogova i transkripti religioznih psalama, što ukazuje na standardni školski materijal toga doba.
Pisanje se obavljalo na mekoj brezovoj kori, pomoću metalnog ili koštanog štapića. Do danas je otkriveno više od 1.200 ovakvih zapisa, većinom veličine razglednice.
Bitke, vitezovi i dječija mašta
Posebnu pažnju izazivaju Onfimovi crteži, u kojima se prepliću scene bitaka, vitezovi, štitovi i fantastična bića – sve ono što jedno dijete tog vremena može zamisliti pod uticajem priča i kolektivnih vrijednosti društva.
Njegovi radovi pokazuju ne samo tehniku i učenje, već i unutrašnji svijet djeteta koje, kao i danas, sanja o herojstvu, snazi i avanturi.
Istorijski značaj Onfimovih radova
Za razliku od tipičnih istorijskih izvora koji se bave velikim događajima i moćnim ljudima, Onfimovi zapisi predstavljaju istoriju odozdo – pogled iz očiju djeteta. Ovi artefakti su neprocjenjiv izvor za istoričare, arheologe, lingviste i umjetnike, jer nude rijetku, intimnu sliku jednog izgubljenog svijeta.
Istoričar Valentin Janin procjenjuje da u vlažnoj zemlji Novgoroda još leži oko 20.000 neotkrivenih tekstova, što dodatno pojačava značaj svakog otkrivenog komada.
Onfim – simbol djetinjstva kroz vijekove
Onfim je postao simbol jednog djetinjstva koje, uprkos vremenskoj distanci, govori univerzalnim jezikom mašte, znatiželje i učenja. Njegovi crteži su danas više od istorijskog artefakta – oni su podsjetnik da djeca svih epoha dijele iste unutrašnje svjetove, bez obzira na društveni sistem, tehnologiju ili vrijeme, piše Sve o arheologiji.