Anka Konstantinović bila je kćerka Jevrema Obrenovića, brata kneza Miloša Obrenovića i Tomanije, nasljednice vojvode Knežine jadarske Ante Bogićevića.
Imala je 16 godina kada se u nju zaljubio hrvatski pjesnik i autor teksta hrvatske himne Antun Mihanović koji je kao konzul Austrije boravio u Beogradu.
Mihanović koji je imao 41 godinu, često je boravio na dvoru Obrenovića, a toliko se bio zaljubio u Anku, da je zatražio njenu ruku od oca Jevrema.
Ankini roditelji nisu podržavali tu vezu, zbog razlike u godinama, a onda je odluku donio knez Miloš Obrenović koji je insitirao da se odnos prekine zbog različitih vjera u šta su mnogi sumnjali jer su se djeca ovog vladala vjenčavali sa pripadnicima druge religije.
Pretpostavlja se da je politika umiješala prste jer je jačao na dvoru uticaj francuske i engleske diplomatije. Ostali su sonet "Viđenje" i pesma "Kamena djeva" koju je Antun posvetio Anki.
Dobila dijete sa zetom, mužem svoje pokojne sestre
Tri godine kasnije Anka se udala za starijeg porodičnog prijatelja, bankara iz Temišvara i spahiju Aleksandra Konstatinovića, 1842. godine. U tom braku dobila je kćerku Katarinu Konstatinović o kojoj govori serija "Što se bore misle moje", a važna tema serije je i nejna veza sa ujakom, knezom Mihailom Obrenovićem.
Nakon smrti muža 1858. kog je Anka smatrala dosadnim, počela je njena afera sa zetom. Njena nova ljubav bio je suprug njene pokojne sestre Simke, bogati zemunski i beogradski trgovac po imenu Jovan Germani.
Sa Germanijem je dobila kćerku koju su nazvali Simeona-Simka, a ime njene pokojne sestre glasilo je Simka.
Jovan je želio da se oženi Ankom, ali ona je jedino od njega tražila da plaća Simeoni - Simki školovanje. Nasljednica je poslata u njemački internat i tamo je bila do majčine smrti.
Zaljubila se u brata od strica pa htjela da uda kćerku za njega, prijetnja kneginje Ljubice
Pričalo se da je imala mnogo ljubavnika, da je voljela kocku i luksuz, ali i da u svom salonu u Beogradu, koji je bio prvi te vrste u Srbiji, plete zamke koje su dovele do gašenje loze Obrenovića.
Prema pojedinim izvorima, vaspitač njene kćerke Katarine Damjan Popović ubio se jer mu Anka nije uzvratila ljubav.
Više nego kontroverzna priča vezana je za njen odnos sa bratom od strica, Mihailom Obrenovićem, Miloševim sinom. Kada je sa 10 godina stigla iz Šapca u Beograd sa porodicom, počela je da se druži sa dvije godine mlađim rođakom pa su se javile simpatije među njima.
Njegova majka kneginja Ljubica burno je reagovala neprimjeren odnos pa je Anki zapretila da će je ubiti. Trudila se da na sve načine odvoji sina od njegove sestre od strica u čemu je i uspjela da bi knez Mihailo Obrenović počeo da piše setne ljubavne pesme, a pretpostavka je da je čuveno djelo "Što se bore misle moje" posvetio sestričini Kaatrini, Ankinoj ćerki.
Anka je na sve načine pokušavala da uda kćerku za svog brata. Učila ju je kako da mu piše ljubavna pisma, i dok su se drugi čudili, bila je neumoljiva da ostvari svoj plan.
Vjerovatno bi uspjela da 1868. godine Mihailo nije ubijen na Košutnjaku kada su napadači i nju usmrtili jer je željela da zaštiti kneza. Pucali su joj u grudi i slepoočnicu. Njena kćerka Katarina i majka Tomanije ranjene su tog dana.
Iza Anke su ostali brojni nasljednici koji su nadživjeli lozu Obrenovića. U seriji "Što se bore misle moje" glumi je Nataša Ninković.