Istorija koju malo ko zna: Nekada je bio bolnica, a sada je manastir koji čuva jednu od najvećih svetinja Srbije

Upoznati njihovu istoriju zato je isto što i upoznati istoriju srpskog naroda i svega onoga što se dešavalo na ovim prostorima. Dobar primjer toga je manastir Vrdnik…

„Čiji je“ Vrdnik?

Iako je danas riječ o jednom od najznačajnijih manastira Fruške gore, mi zapravo ne znamo sa sigurnošću ko je, a ni kada podigao Vrdnik. Neki istoričari navode da je ova svetinja postojala i prije turskih vremena, ali većina se slaže da je manastir osnovan negdje u periodu između XV i XVI vijeka.

Najstariji pomen Vrdnika nalazi se u turskom popisu iz 1566. godine u kome se navodi njegovo imanje i propisana suma koju monasi moraju da plate, kao i to da je crkva koja je tu postojala bila posvećena Svetom Jovanu Krstitelju.

Ravanica usred Srema

Tokom narednih decenija Vrdnik se rijetko pominjao u istorijskim spisima. Ipak, sve se promijenilo 1697. kada su se, bježeći pred Turcima, u manastiru nastanili monasi iz Ravanice donoseći sa sobom brojne dragocjenosti, značajne povelje i spise, ali i ono najvrijednije – mošti Svetog kneza Lazara.

Nakon toga ovaj manastir je postao poznat i kao Mala, Sremska ili Vrdnička Ravanica, a naziv se zadržao sve do današnjih dana. Negdje u tom periodu izvedena je i prva obnova crkve koja je nakon toga posvećena Vaznesenju Gospodnjem kako bi se i tako istakla veza sa „moravskom“ Ravanicom.

Nova crkva za novo doba

Ubrzo pošto se pročulo da su ostaci kneza Lazara stigli na Frušku goru, Vrdnik je postao stecište okupljanja velikog broja vjernika koji su dolazili da vide i poklone se moštima svetog kosovskog mučenika. Stara i već oronula crkva nije bila dovoljna da primi sve te duše, pa je postalo jasno da je potrebno izgraditi novi hram.

Kažu da je prikupljanje priloga za ovaj veliki poduhvat potrajalo gotovo čitav vijek. Radovi su otpočeli 1801. i trajali su punu deceniju. Nova crkva osvećena je 1811. godine kada su mošti Svetog kneza Lazara svečano prenijete i položene ispred oltara.

Sjećanje na kneza Lazara u Vrdniku živi i danas

Mošti kneza Lazara dugo su tihovale u Vrdniku. Nalazile su se sa desne strane oltara, pod samim prestonim ikonama, u vrijednom i starom kivotu. A onda im je ponovo zaprijetila opasnost!

Mošti su nekoliko puta sklanjane iz manastira u strahu od obesti osvajača. Posljednji put su spašene od ustaškog uništenja tokom Drugog svjetskog rata kada su prenijete u Beograd. Oslobođenje su dočekale u Sabornoj crkvi da bi, u sklopu obilježavanja 600 godina od Kosovske bitke 1989. bile konačno vraćene „kući“ – u „moravsku“ Ravanicu.

Ipak, i ona „vrdnička“ sjeća se ovog svetog vladara! U manastiru na Fruškoj gori, izložen u staklenoj vitrini u kivotu ispred oltara, čuva se dio moštiju kneza Lazara, a Vrdnik kao svoju slavu obilježava Vidovdan – dan kada je ovaj srpski vladar svojom herojskom pogibijom u Boju na Kosovu zauvijek postao vječan.

Manastir koji je bio i skladište municije i bolnica

Iako nije rušen, Vrdnik je tokom Drugog svjetskog rata na neki način ipak podijelio tešku sudbinu svoje „fruškogorske manastirske braće“ – opljačkan je i devastiran, a monasi su otjerani. Kažu da je jedno vrijeme služio i kao skladište municije, a nakon rata čak i kao – zdravstvena ustanova! Sve do sedamdesetih godina tu se nalazila bolnica za djecu sa smetnjama u razvoju nakon čega je manastir ostao zapušten i ruiniran.

Ali Vrdnik je i dalje živio u dušama vjernika! Sveopšta obnova počela je 1987. godine – popravljen je krov, sređena fasada, sanirana su oštećenja od vlage… Pristupilo se rekonstrukciji konaka, a sobe koje su nekada korišćene kao bolničke, preuređene su za potrebe monaštva. Svojim starim sjajem Vrdnik je zasijao 1994. na radost sestrinstva, ali i svih vjernika Srbije.

Danas važi za jedan od najljepših i najznačajnijih manastira „srpske Svete Gore“.