Vijest o njegovoj smrti potvrdio je njegov bliski prijatelj i saradnik Pol Džejms, prenoseći informaciju koju je dobila Hamondova supruga Marla.

Iako je rođen u Njujorku 13. novembra 1942. godine, daleko od američkog Juga, Hamond je postao jedan od najcjenjenijih interpretatora delta i čikaškog bluza. Tokom karijere objavio je više od 30 albuma, ostajući vjeran sirovom i iskrenom zvuku koji je definisao ovaj žanr.

Bio je sin poznatog producenta Džona Henrija Hamonda Mlađeg, čovjeka koji je svijetu predstavio Bili Holidej, Boba Dilana i Brusa Springstina. Ipak, Džon Hamond je svoj umjetnički put gradio samostalno, oslanjajući se na ljubav prema muzici Madija Votersa i Roberta Džonsona.

Njegov album „So Many Roads“ iz 1965. godine ostao je upamćen ne samo po kvalitetu, već i po muzičarima koji su učestvovali u njegovom nastanku. Uz Hamonda su tada svirali Majk Blumfild, Robi Robertson, Gart Hadson i Levon Helm, kasnije članovi sastava „The Band“.

U njegovom pratećem bendu kratko je svirao i Džimi Hendriks, a zabilježeno je da su na nekoliko nastupa u Grinič Vilidžu zajedno na sceni bili Hendriks i Erik Klepton, što je ostalo jedno od neponovljivih poglavlja muzičke istorije.

Tokom bogate karijere Hamond je osvojio nagradu „Gremi“ 1985. godine za projekat „Blues Explosion“, kao i osam nagrada za bluz muziku. U Kuću slavnih bluza uvršten je 2011. godine.

Poseban doprinos dao je i kao voditelj dokumentarca „Potraga za Robertom Džonsonom“ iz 1991. godine, potvrđujući svoju posvećenost očuvanju muzičke baštine. Među njegovim zapaženim kasnijim izdanjima izdvaja se album „Wicked Grin“ iz 2001. godine, koji je producirao Tom Vejts.

Džon Hamond ostao je vjeran sceni do posljednjih dana, potvrđujući da bluz nije samo muzički pravac, već trajna umjetnička i životna filozofija, prenosi Glas Srpske.