Švedska Migraciona uprava je u petak, 6. februara, odlučila da deportacija nije primjerena mjera i Raifu je odobrila privremenu boravišnu dozvolu na 13 mjeseci, uz mogućnost produženja.

Ključni razlog za preokret bila je procjena da bi razdvajanje od roditelja imalo ozbiljne posljedice po dječakov razvoj.

Dijete bez državljanstva, porodica pred teškom odlukom

Raif je rođen 2021. godine u Malmeu, u porodici Harisa i Nikol Terzić, koji u tom trenutku nisu imali švedsko državljanstvo. Zbog toga ni njihov mlađi sin nije automatski stekao državljanstvo, za razliku od starijeg brata Amara, koji je rođen ranije i ima švedski pasoš.

Tako je Raif godinama bio dijete bez državljanstva. Kako bi mu omogućili da ostane sa porodicom, roditelji su zatražili bosanskohercegovački pasoš po ocu, ali je upravo taj korak dodatno zakomplikovao njegov status i otvorio mogućnost deportacije.

Ljekari upozorili: Razdvajanje bi bilo štetno

U novoj procjeni slučaja, Migraciona uprava je navela da između Raifa i njegovih roditelja postoji snažna emocionalna i životna povezanost, te da dječakovo zdravstveno stanje zahtijeva stalnu brigu, stabilnost i kontinuitet.

Švedski ljekari i terapeuti jasno su upozorili da bi razdvajanje od roditelja imalo negativan uticaj na njegov razvoj, zbog čega je deportacija ocijenjena kao nerazmjerna mjera.

Ranije su vlasti smatrale da ne postoje prepreke da porodica napusti Švedsku dok traje postupak odlučivanja, ali su dodatna analiza, kao i pritisak javnosti i medija, doveli do promjene stava.

Šta propisuje švedski zakon

Portparol Migracione uprave Jesper Tengrot pojasnio je da prema švedskim zakonima dijete rođeno u toj zemlji ne dobija automatski državljanstvo ako roditelji nisu državljani Švedske.

U takvim slučajevima roditelji prvo moraju obezbijediti drugo državljanstvo za dijete, a tek potom mogu zatražiti boravišnu dozvolu. Upravo ta zakonska procedura dovela je Raifovu porodicu u dugotrajan i iscrpljujući proces.

Majka: „Plakala sam od sreće“

Raifova majka Nikol kaže da je odluka Migracione uprave za njih značila ogromno olakšanje nakon godina stresa i neizvjesnosti.

„Osjećaj je sjajan. Plakala sam kada su nas pozvali iz uprave. Konačno možemo da odahnemo“, rekla je ona.

Dodaje da Raif nije bio svjestan svega kroz šta je prošla porodica dok je njegova sudbina bila zarobljena u birokratskoj zavrzlami.

Ovom odlukom Raif i njegova porodica mogu ostati zajedno u Švedskoj, a dječak će nastaviti život u okruženju koje mu pruža sigurnost, stabilnost i podršku neophodnu za njegov razvoj.

Njegova priča ponovo je pokrenula pitanje koliko administrativne procedure mogu biti surove kada se sudare sa stvarnim životom, naročito kada je riječ o djetetu s posebnim potrebama.