Raif po rođenju 2021. godine nije automatski stekao švedsko državljanstvo, jer ga tada nisu imali ni njegov otac Haris Terzić ni majka Nikol Erikson, koja je u Švedsku došla kao tinejdžerka iz Njemačke, a porijeklom je sa Kosmeta. Haris je nekoliko mjeseci kasnije dobio švedsko državljanstvo, dok je majka i ranije imala dozvolu stalnog boravka.

Roditelji su u dva navrata podnosili zahtjev za dobijanje državljanstva za svog sina, ali ih je švedska Migraciona uprava oba puta odbila. Nakon toga odbijen je i zahtjev za Raifov stalni boravak.

Migraciona uprava procijenila je da bi dječak najprije trebalo da zatraži državljanstvo Bosne i Hercegovine, u skladu sa državljanstvom njegovog oca u trenutku rođenja, a tek potom boravišnu dozvolu ili državljanstvo u Švedskoj.

U novembru prošle godine Harisu Terziću je, kako navodi, saopšteno da je odluka o deportaciji njegovog sina konačna.

„Mislio sam da smo pozvani kako bismo pronašli neko rješenje, ali smo saznali da je odluka o Raifovom protjerivanju konačna“, rekao je Haris za portal Index.

Raif je u tom trenutku ostao bez dječjeg doplatka, zdravstvene zaštite, prava na rehabilitaciju zbog poremećaja iz autističnog spektra i bez prava na vrtić. Dječak ima četiri godine, ne govori, nije samostalan i još uvijek koristi pelene.

Nakon što su dobili bosanskohercegovačko državljanstvo za sina, Haris i Raif su se nakratko vratili u Švedsku, ali samo kao turisti, sa pravom boravka od 90 dana. Novi zahtjev za stalni boravak je predat, ali su roditelji obaviješteni da se odluka može čekati od tri do devet mjeseci, tokom kojih Raif ne smije boraviti u Švedskoj.

U Bosni i Hercegovini dječak ima samo 84-godišnju baku, koja nije u mogućnosti da se brine o njemu, zbog čega će otac privremeno boraviti s njim u BiH, dok ostatak porodice ostaje u Švedskoj.

„Čemu sve te konvencije o zaštiti djece, ako birokratija može donositi ovakve odluke? Raif je rođen u Švedskoj i ima veće pravo na švedsko državljanstvo od mene“, rekao je Haris.

Majka dječaka, Nikol Erikson, za list Sydsvenskan navodi da je Raif volio ići u vrtić.

„Vidim mu suze u očima dok stojimo ispred vrata vrtića u koji on više ne smije da ide“, rekla je ona.

Slučaj je izazvao brojne reakcije u švedskoj javnosti i ponovo otvorio raspravu o odnosu migracionih propisa i prava djece.