Ukoliko pogledamo bilo koju modernu mapu svijeta, iznad Sjeverne Amerike i Evrope, a među vodenima masama Arktičkog i Atlantskog okeana, nalazi se kopno prikazano bijelom bojom. 

Grenland je za većinu najpoznatiji kao kuriozitet iz geografije jer predstavlja najveće ostrvo na svijetu, ali istorija njegovog naseljavanaja i polaganja prava na teritoriju je promjenljivo pitanje još od vremena praistorije.

Kako je sve počelo?

Mnogo prije nego što su brodovi Vikinga dotakli obale onoga što danas poznajemo kao Grenland, njegovim teritorijama su "šetali" autohtoni narodi. Prvi poznati stanovnici pripadali su kulturi koja je migrirala sa sjevera severnoameričkog kontinenta, negdje između 2500. i 800. godine p.n.e.. U vekovima koji su usljedili, ova migracija se dogodila još nekoliko puta, iako naučnici ne mogu precizno da ustanove kako i kad tačno.

Ono što jeste pouzdano je da se oko 10. vijeka n.e., na jugozapadnim obalama Grenlanda pojavljuju prvi doseljenici sa Islanda i iz Norveške. Ove zajednice bavile su se stočarstvom, ribolovm i lovom, uz ograničene resurse, izolovane i povezivane samo morem sa ostatkom svijeta (tokom zimskih mjeseci i ledenim putevima). Stoga ne čudi da su ekstremni uslovi umnogome uticali na održivost ovih naselja.

Zanimljivo je da je Erik Crveni, dao ovom mjestu Grenland (Zelena zemlja), kako bi doseljenike privukao na prevaru u predio koji je vječito bio okovan snijegom i oblikovan negostoljubivim uslovima za život. Propaganda koja je djelimično urodila plodom, jer u jednom trenutku Vikinzi prestaju da budu dio pejzaža ovog ostrva, a naučnici nagađaju da je nedostatak resursa igrao ključnu ulogu u ovom procesu.

Iako su Vikinzi riješili da eksploatišu neke druge dijelove svijeta, početkom 13. vijeka na Grenland stiže populacija porijeklom iz Sibiračije potomke danas nazivamo Inuitima. Zajednica koji je već bila naviknuta na preživljavanje i adaptaciju u sličnim ekstremnim uslovima, specijalizovana za lov na divljač i ona koja je poznavala sve tajne arktičke sredine.

Paralelno sa ovim dešavanjima na sjeveru Evrope dolazi do dešavanja koja će uskoro preoblikovati ovaj dio svijeta i uticati na dalju sudbinu Grenlanda.

Priča se priča da Danci dolaze

Od sredine 14. vijeka, Danska i Norveška su bile jedno kraljevstvo koje je predstavljalo višejezičnu i višenacionalnu uniju. Jedan od njenih predstavnika je bio misionar Hans Egede, koji je predvodio ekspediciju sa ciljem da uspostavi kontakt sa ostrvom i započne ponovnu kolonizaciju teritorija na kojima su u međuvremenu ostali samo Inuiti.

Narednih godina, Hans se posvetio njihovoj hristijanizaciji, čime je uspostavljen kolonijalni odnos pod Danskom i Norveškom. Međutim, kada se ovaj savez raspao 1814. godine, kao posljedica ratom zahvaćene Evrope pred Napoleonovim naletom - Grenland postaje dio danske teritorije, koja je nasljedila i Farska Ostrva.

Zanimljivo je da su SAD-e, implicitno potvrdile prava Danske na ovu teritoriju tokom 1916. godine, kao dio sporazuma o prodaji Danskih Zapadnih Indija. Da bi tokom Drugog svjetskog rata, danski ministar u SAD-u Henrik Kaufman, potpisao sporazum za uspostavljanje baza na Grenlandu bez znanja svoje vlade, što je izazvalo brojne kontroverze.

Ipak, prijetnje nisu urodile plodom, a vremenom na ostrvu je izgrađeno 14 američkih baza kako bi se logistički lakše podržali Saveznici u Evropi. Ovo je dovelo do američkog prisustva na ostrvu, koje je pokrenulo brojna pitanja. Jedno od glavnih je bilo i problem izolacije, nejadnakih zakona i ekonomske stagnacije, stoga, 1953. godine, prestaje da bude kolonija.

Stepen njegove autonomije se tokom decenija povećao, a poslednji takav slučaj se dogodio referendumom iz 2009. godine. 

(Eupravo zato/Britannica/DIIS)