Ana Lidia Braga bila je najmlađe dijete u porodici, sedmogodišnja djevojčica među troje djece jedne tradicionalne porodice srednje klase.

Plavokosa, plavih očiju, živjela je u Sjevernom krilu, u najmlađoj prestonici zemlje, i upravo je ona postala tragična junakinja jednog od najmisterioznijih i do danas nekažnjenih slučajeva u Brazilu.

U utorak, 11. septembra 1973. godine, oko dva sata poslije podne, porodica je dovela Anu Lidiju do vrata škole Colégio Madre Carmen Salles. Međutim, ona nikada nije kročila u učionicu. Njeno odsustvo otkriveno je tek kasno popodne, kada je kućna pomoćnica došla da je pokupi iz škole i shvatila da djevojčice nema.

Različite tvrdnje svjedoka

Ubrzo se pojavio svjedok — baštovan ispred škole, koji je izjavio da je vidio Anu Lídiju kako razgovara sa jednim mladićem i kako zajedno sa njim napušta školu kroz sporedna vrata. Tokom svjedočenja pred policijom, baštovan je čak naveo da je taj mladić podsjećao na Aninog rođenog brata, Alvara Enrikea, koji je u to vrijeme imao osamnaest godina.

Drugi svjedok tvrdio je da je djevojčicu vidio sa mladićem potpuno drugačijeg izgleda. Uz to, jedan dječak je ispričao da je zapazio trenutak kada je Ana Lídia ušla u automobil u pratnji nepoznatog muškarca. Iste večeri, u osam sati, policijski načelnik Hoze Ribamar Morais primio je telefonski poziv od navodnog otmičara. Nepoznata osoba tražila je dva miliona kruzeira u zamijenu za život djevojčice. Prema izvještajima, čak je i sama Ana Lidia bila na vezi tokom tog razgovora.

Sledećeg dana, u supermarketu SAB, u blizini kondominijuma u kome je porodica živjela, pronađeno je rukom pisano pismo upućeno ocu djevojčice. U njemu je stajalo da 500.000 kruzeira mora biti ostavljeno na mostu Brageto do petka. Međutim, vrlo brzo stigao je šokantan obrt. U blizini Univerziteta u Braziliji (UnB) pronađene su stvari koje su pripadale Ani Lidiji, bačene na ivici šipražja. Civilna policija odmah je započela detaljnu pretragu terena. Ubrzo nakon toga, u plitkom grobu otkriveno je golo tijelo djevojčice, sa vidljivim povredama.

https://aloonline.ba/zanimljivosti-razonoda/mastala-da-pobije-porodicu-sta-se-dogodilo-sa-djevojcicom-psihopatom/

Jezivi detalji zločina

Mjesto zločina nosilo je jezive tragove: otisci guma motocikla, dva kondoma i komadići toalet papira. Obdukcija je pokazala da je smrt nastupila usljed gušenja, izazvanog pritiskom na grudni koš ili zapušenjem disajnih puteva. Ljekari su takođe utvrdili da je nad tijelom devojčice izvršen seksualni čin nakon smrti. Dana 13. septembra 1973. godine, Ana Lidia Braga je sahranjena na groblju Kampo da Esperansa. Njeno grobno mjesto do danas posjećuju brojni ljudi, svakodnevno.

Policija je kao glavne osumnjičene označila njenog brata Alvara i porodičnog prijatelja Raimunda Laserdu Dukea. Sumnjalo se da su planirali otmicu kako bi izvukli novac i vratili dugove povezane sa trgovinom drogom. Kada je saznao da ga smatraju osumnjičenim, Duke je odmah pribavio lažna dokumenta i pet mjeseci bio u bjekstvu. Na kraju je uhapšen zahvaljujući anonimnoj dojavi u mjestu Conseisao do Araguaja (država Goias). Uprkos hapšenju, tvrdoglavo je poricao bilo kakvu umiješanost u nestanak i smrt Ane Lídije.

Obrt u slučaju osumnjičenih

U javnosti su se, međutim, počela pominjati i druga imena — Alfredo Buzaid Junior, poznat kao “Buzaidinjo“, sin tadašnjeg ministra pravde, i Eduardo Euriko Rezende, zvani “Rezendinjo“, sin senatora. Pričalo se da su oni zapravo oteli djevojčicu, pošto su imali kontrolu nad trgovinom drogom u Braziliji.

https://aloonline.ba/svijet/otac-pronasao-anino-bezivotno-tijelo-ubica-joj-uradio-jezivu-stvar/

Uslijedila cenzura medija i zataškavanje

Slučaj je ubrzo postao predmet zataškavanja. Federalna policija je izdala naređenje: “Po višem nalogu, strogo je zabranjeno da se u pisanim, govorom prenesenim i televizijskim medijima objavljuju komentari, transkripti, reference i drugi materijali o slučajevima Ana Lídia i Rosana.“

Ozbiljna istraga faktički je sabotirana. Nikada nije potvrđeno da je Alvaro zaista bio u automobilu sa porodicom u vrijeme kada je navodno viđen. Pismo nije bilo predmet grafološke ili daktiloskopske analize. Tragovi guma nisu upoređeni sa Alvarovim motociklom. Genetski materijal pronađen na mjestu zločina nikada nije upoređen sa osumnjičenima.

Nekoliko mjeseci kasnije, pojavila se nova svjedokinja, korisnica droge, koja je tvrdila da joj je Alvaro u povjerenju rekao kako je platio visoku cijenu ulaskom u taj svijet — životom svoje rođene sestre. Ista devojka je kasnije povukla svoju izjavu, rekavši da je sve izmislila. Ipak, u jednom intervjuu tvrdila je da je bila prinuđena da porekne priču pod pritiskom moćnih političara.

Javno tužilaštvo je uputilo zahtev za pokretanje istrage o trgovini drogom u Braziliji, ali Ministarstvo pravde to nikada nije odobrilo. Na kraju, protiv Dukea i Alvara određena je mera pritvora, ali su obojica oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Nažalost, 11. septembra 1993. godine, tačno dvadeset godina nakon zločina, slučaj je zastareo bez ikakvog zvanično imenovanog krivca. Danas je živ jedino brat male Ane Lidije, Alvaro Enrike Braga, prenosi Find Grave.