Tri duge nedjelje prošle su otkako je četrnaestogodišnji Emanuel Garsija nestao dok je njegova majka Marija i sestra prodavale voće na uglu jedne ulice u Hjustonu. Za porodicu koja se svakodnevno borila da preživi, taj trenutak nestanka pretvorio se u beskrajne dane straha, molitvi i neizvjesnosti. Tako je i Dijana otišla u provod sa prijateljima i više se nije vratila.
Konačno, ove srijede, Marija je ponovo vidjela svog sina. Njen Emanuel je autistični tinejdžer. Međutim, umjesto da ga zagrli i odvede kući, susret se dogodio unutar zidova doma za nezbrinutu djecu – mjesta gdje se Emanuel sada nalazi pod nadzorom državnih službi.

Susret pun suza – radost i bol u istom trenutku

Na konferenciji za medije, održanoj u kancelariji kongresmena Ala Grina, Marija Garsija opisala je taj trenutak kao „i radostan i slomljen srca“.

Naime, državne službe su odlučile da zadrže dječaka, jer je autističan, a njegova majka siromašna i oni smatraju da će da mu pruže bolje uslove u domu za nezbrinutu djecu.
Kada je ugledala sina posle tri nedjelje agonije, kaže da joj je srce zadrhtalo od sreće, ali je bol brzo preuzeo mesto radosti jer nije mogla da ga povede sa sobom.

„Bilo je radosno, ali i bolno,“ rekla je tiho, brišući suze.

„Samo želim svog sina nazad. Želim da ga odvedem kući.“

Za nju, taj susret nije doneo kraj patnje – već samo podsjetnik koliko je blizu, a opet daleko od potpunog zagrljaja svog djeteta.

Kongresmen Al Grin, koji aktivno učestvuje u slučaju porodice Garsija, nazvao je ovu borbu „misijom milosrđa“.
Kako je objasnio, iako porodica još uvijek nije potpuno ponovo ujedinjena, sam susret majke i sina predstavlja veliki korak napred.

„Danas je dobar dan,“ rekao je Grin pred novinarima. „Neki dobri pomaci su napravljeni, ali još nismo stigli do kraja. Naš cilj je da Emanuel ponovo bude tamo gdje pripada – kod svoje porodice.“

Grin je takođe pohvalio istrajnost majke i izrazio nadu da će federalne službe ubrzati proces kako bi dječak što prije bio pušten.

„Proces može potrajati, ali nadamo se najboljem“

Porodični advokat, Red Gonzales, objasnio je da je Emanuel trenutno pod nadzorom Kancelarije za zbrinjavanje izbeglica i maloletnika (Office of Refugee Resettlement – ORR).
Ta institucija ima zadatak da brine o maloletnicima koji se nađu u Sjedinjenim Državama bez dokazane starateljske pratnje.

Prije nego što Emanuel bude pušten, ORR mora da provjeri i potvrdi identitet i pozadinu njegove majke, kako bi bila sigurna da je ona zaista njegov zakoniti staratelj.

„Nažalost, taj proces može da potraje,“ rekao je Gonzales. „Ali mi se nadamo da će se to desiti što prije. Emanuelu je mesto uz svoju majku, ne iza zidova državne ustanove.“

Birokratija, granice i bol porodica

Slučaj porodice Garsija ponovo je otvorio pitanje složenosti američkog imigracionog sistema, naročito kada su u pitanju porodice koje pokušavaju da se snađu u novoj zemlji.
Mnogi roditelji, poput Marije, koji su došli u SAD u potrazi za boljim životom, često se suočavaju sa komplikovanim birokratskim preprekama kada njihova djeca dospeju pod nadzor federalnih vlasti.
Čak i kada roditelji žive u zemlji, dokazivanje njihovog starateljstva umije da traje mjesecima, što dovodi do nepotrebnih patnji i emocionalnih trauma.

Majčina vjera ne posustaje

Uprkos svemu, Marija ostaje smirena, vjerna i odlučna.
Svakodnevno sarađuje sa advokatima i zvaničnicima, ne prestajući da vjeruje da će njen sin uskoro ponovo biti u njenom naručju.

„Uz Božiju pomoć, jednog dana ću ga vratiti kući,“ rekla je s nadom u glasu, držeći fotografiju svog sina u ruci.

Za Mariju, svaka molitva, svaki dan bez njega i svaka nova vest predstavljaju korak bliže cilju – ponovnom okupljanju porodice.

Podrška zajednice i apel za humanost

Lokalne zajednice i organizacije za ljudska prava u Hjustonu okupile su se u znak podrške porodici Garsija.
Mnogi aktivisti ističu da Emanuelov slučaj nije usamljen, već deo mnogo šireg problema: nehumanog i sporog sistema koji često razdvaja porodice umjesto da ih štiti.

Njihov zahtjev prema vlastima je jasan – prioritet mora biti jedinstvo porodice i dobrobit djeteta.
Svako dijete, kažu, zaslužuje da bude sa svojom majkom, a ne u ustanovi okružen strancima, prenosi Stil.