22 časa su – pokazuje sat na glavnoj stanici u Bonnu. Temperature su pale ispod nule, prolaznici su zagrnuti debelim jaknama, a pri disanju im izlazi para iz usta. U jednom malom uglu je Stefan, muškarac svijetloplavih očiju i tužnog pogleda.

On leži u svojoj vreći za spavanje koja ne grije dovoljno da zaustavi drhtanje usljed niskih temperatura. Pokušava da zaspe dok ga povremeno neki alkoholičar ili narkoman gađa flašama. Nekad bi ga čak pogodili i ciglom.

Razmišlja o tome kako je završio ovdje... Želio je u skoroj budućnosti da osnuje porodicu, međutim to je palo u vodu – saznao je da ga je djevojka s kojom je živio prevarila. Žestoko su se posvađali. Već idućeg dana je vidio svoje kofere ispred vrata, morao je otići. Nije imao kuda – ulica mu je postala novi dom, piše Dojče vele.

Kakvo je stanje na ulicama Njemačke?

Sa više od pola miliona beskućnika, Njemačka prednjači među članicama EU-a. Bon, grad u kojem je Stefan završio na ulici, spada u pokrajinu Sjeverna Rajna-Vestfalija koja vodi po stopi beskućništva u zemlji. Uz nju su tu još Baden-Württemberg i Berlin, pokazuje istraživanje DESTATIS-a (Njemačkog zavoda za statistiku).

„U Bonu na ulici bez ikakvog skloništa trenutno živi 85 osoba, a u skloništima ili na nečijem kauču živi oko 3.000", otkriva zamjenik direktora Karitasa u Bonu, Niklas Pohlman.

On objašnjava kako u Njemačkoj postoje dvije kategorije beskućnika. Prva je "Wohnungslosigkeit". Ona uključuje osobe bez ugovora o najmu, ali koje privremeno žive kod nekog prijatelja, poznanika ili imaju sklonište. Druga kategorija, "Obdachlosigkeit", uključuje osobe koje prolaznici vide na ulicama gradova, posebno u Berlinu i Hamburgu, koje nemaju nikakvo sklonište.

„Svaki dan sam gledao kako da dođem do novca, hodao sam okolo i prosio. Kada bih skupio dovoljno, kupio bih nešto za jelo i piće, za pranje zuba. Naveče bih pio pivo s prijateljima, to nije bilo lijepo… Nekad bi me ljudi pitali kako sam završio ovdje, čak dali kavu ili doručak, ali većina je samo prošla bez obaziranja na mene", kaže Stefan prisjećajući se života na ulici.

Do kraja januara 2025, u Njemačkoj je bilo 474.700 osoba s privremenim smještajem, dakle iz kategorije "Wohnungslosigkeit", a na ulici bez skloništa ih je bilo oko 47.300, pokazuju podaci DESTATIS-a. Na njihovim internetskim stranicama stoji da je to porast od 8% u odnosu na 2024, ali da razlog tom povećanom broju može biti i preciznije mjerenje.

Pomoć? – „Ne, hvala“

Organizacije poput Karitasa u Bonu rade na pokušaju reintegracije beskućnika u društvo i normalan život. Tako je jedna socijalna radnica iz Karitasa jednog dana na ulici prišla Stefanu i objasnila mu da postoje razne mogućnosti pomoći. Stefan je pristao.

Neki ipak odluče da odbiju krov nad glavom.

„U Njemačkoj socijalna pomoć iznosi 563 evra. Ako neko dođe ovdje, dobije stan, hranu, struju, internet, odjeću, pa će od države dobiti samo 152 EUR. Neki odluče da nije vrijedno toga, naročito oni koji imaju problema s ovisnošću", rekao je zamjenik šefa Karitasa, Niklas Pohlman.

Osim sa zavisnošću, 79% beskućnika ima mentalne bolesti. Najčešće su depresija i šizofrenija, a kako Pohlman tvrdi, zdravstveni sistem ne funkcioniše kako treba, jer da funkcioniše, oni ne bi tu završili.

Nedovoljno kapaciteta

Stefan je bio izuzetak jer je mjesto u skloništu dobio odmah. To nije uvijek slučaj. U Karitasu koji ima kapacitete za 84 osobe, uvijek postoji lista čekanja. „Desetak ljudi je trenutno na listi čekanja, a prva osoba čeka od sredine avgusta“, otkrio je Pohlman. Osim što nema dovoljno mjesta u skloništima za beskućnike, nema ni dovoljno stanova.

„Tržište nekretnina je vrlo opterećeno, ne samo u Bonu, već širom Njemačke, posebno u velikim gradovima. Generalno nema dovoljno stanova, a pogotovo nema dovoljno dostupnih stanova. Pritom se potrebni stanovi ne mogu dovoljno brzo izgraditi", rekla je direktorica Bonner Offensive, Munirae Gharevi-Cox. Bonska ofenziva je građanska inicijativa koja radi s najmodavcima kako bi osigurali dostupne stanove i pomaže osobama koje su u riziku od gubitka smještaja.

Gharevi-Cox je dodala kako se u Bonu prije dosta godina 12.000 stanova izgradilo pomoću javnog novca s obavezom od 30 godina na iznajmljivanje po pristupačnijoj cijeni. Godine prolaze i sada je takvih stanova ostalo samo 4.000, a broj ljudi koji se doseljava u Bonn i ostale veće gradove raste iz godine u godinu.

"Izgled gradova" s migrantima

Većina beskućnika u Njemačkoj su osobe bez njemačkog državljanstva, pokazuju podaci statista.com za 2022. godinu. Dok je tada bilo 196.000 beskućnika njemačkog državljanstva, stranih je bilo 411.000. Od toga najveći udio čine ukrajinske izbjeglice, čak trećinu, pokazuju podaci DESTATIS-a do januara 2025.

Njemački kancelar Friedrih Merz nedavno je kritikovao „izgled gradova" preplavljenih migrantima i poručio ljudima da „samo pitaju svoje kćeri šta je mislio pod time". Nakon reakcije javnosti protestima, objasnio je svoju izjavu rekavši kako je Njemačkoj potrebna kvalifikovana radna snaga i da mu smetaju oni migranti koji su bez boravišne dozvole i posla te koji se ne pridržavaju njemačkih pravila. Naglasio je kako to utiče na željezničke stanice, pojedine parkove i gradske četvrti.

Merz je kritikovan da su njegovi komentari rasistički i nekonstruktivni za rješavanje problema, a predsjednik CDU-ovog kluba zastupnika u Bundestagu, Jens Span, podupire Merza tvrdeći da je „rekao što većina Nijemaca misli“.

Njemačka bez beskućnika do 2030.

Njemačka vlada je ove godine u aprilu donijela Nacionalni akcijski plan za iskorjenjivanje beskućništva do 2030. godine. Plan je kritikovan jer je pun ideja, ali izostaju konkretne procedure. Ujedinjene nacije zagovaraju ovu misiju i tvrde kako širom svijeta 1,6 milijardi ljudi nema adekvatne životne uslove, tako su 2020. donijeli prvu rezoluciju o beskućništvu.

Iz Bonske ofenzive, inspirisane UN-ovom rezolucijom, kojoj je takođe plan do 2030. iskorijeniti beskućništvo, kažu kako je situacija s tržištem nekretnina nepovoljna i da će ostvarenje tog cilja biti jako teško.

Iako je taj cilj teško ostvariv, barem za Stefana je postao realnost. On trenutno ima stan i radi kao čistač u Karitasu. „To je sve što mi sada treba – i sretan sam", zaključuje Stefan s osmijehom na licu, prenosi Dojče vele.