Cijela priča otkriva užas koji se krio iza porodičnih vrata.

Aleksandra bila dijete jugoslovenskih imigranata iz radničke klase koji su živeli u predgrađu Vankuvera u Kanadi. 1985. godine ona se takmičila na izboru za Mis Kanade i to ju je lansiralo u sam vrh popularnosti među muškarcima.

"Momci su hrlili kod nje. Bila je visoka, bila je prelijepa, mogla je da očara bilo koga", rekla je njena prijateljica Endži Kasorija.

"Aleks je bila plavuša, lijepa, upečatljiva. Imala je zao smisao za humor."

Razvod

Aleksandra je imala 20 godina kada se zaposlila kao stomatološka asistentkinja, ali je i dalje živjela sa roditeljima sa kojima je bila veoma bliska. Ona i njena majka su imale jedan hobi - svake nedjelje bi išle u obilazak kuća koje su bile na tržištu prodaje, maštajući tako da će jednog dana moći da kupe neku od njih.

Dok su jedne nedjelje stajale u dvorištu jedne od tih kuća na prodaju i pričale nešto na Hrvatskom, jedna žena im je prišla, obrativši im se na Hrvatskom rekla je:

"Ja sam Jelka Pešić."

Punačka mala žena, srdačnog osmijeha počela je da priča sa majkom i kćerkom govoreći im da ima isti hobi kao i njih dve, da njen muž i sin drže automehaničarsku radnju i da Aleksandra dođe kod njih kad god poželi. Jelka se čak i našalila da su Aleksanda i njen sin Džo "kao stvoreni jedno za drugo".

Kada je vidjela da je Aleksandri neprijatno zbog te situacije, povukla se dajući joj samo vizit kartu automehaničarske radnje.

Nakon nekoliko mjeseci Aleksandri je zaista bio potreban majstor, pa je otišla kod Džoa Pešića, Jelkinog sina koji je tada imao 27 godina.

Džo je zaista bio "kao stvoren" za Aleksandru i njih dvoje uskoro započinju vezu.

"Uvijek se pojavljivao sa cvećem, vodio ju je u najljepše restorane. Džo je imao motocikl pa su se često vozili", ispričala je kasnije Aleksandrina drugarica.

Nakon pra mjeseci zabavljanja, Džo je zaprosio Aleksandru a niko srećniji nije bio od Jelke.

Ali tu počinju da se naziru prvi problemi. Jelka je htjela da se pita za sve. U sve se uplitala. Ona je znala bolje koliko gostiju treba da pozovu na svadbu, kakvu venčanicu Aleksandra da nosi, koje običaje da poštuju i td...

To je Aleksandri bio prvi signal da nešto nije kako treba, ali vjenčanje je ipak održano 11. juna 1988. godine.

Međutim, umjesto da popusti - Jelka je još više pritiskala mladi par, pogotovo Aleksandru namećući joj svoje stavove vezane za brak i bračni život. I taman kada je Aleksandri svega bilo dosta, Jelka i njen muž su mladom paru dali ponudu koja se ne odbija - dali su im pozamašnu sumu novca da kupe kuću koja se nalazila u njihovom komšiluku.

Jelka je sada bila još bliže paru i još ih je više kontrolisala. Ona je bila osnovni i najveći problem koji je stajao između Aleksandre i Džoa.

1989. godine Aleksandra i Džo dobijaju bebu Brendona. To pokreće lavinu negativnih dešavanja između svekrve i snajke. Jedne večeri Jelka je došla da pričuva bebu dok su Aleksandra i Džo u gradu. Insistirala je da djetetu skuva čaj koji će da ga "umiri". Aleksandra joj je strogo zabranila da djetetu daje čaj, ali kada su došli kući našli su bebu kako tako duboko spava da joj se jedva nazirao puls. Jelka je Brendonu dala čaj koji ga je toliko uspavao da je dijete palo u neki vid kome.

Ipak, beba se ubrzo oporavila ali Aleksandra nije mogla da oprosti Jelki što je detetu dala čaj uprkos tome što se ona protivila.

Aleksandra uzima bebu i odlazi kod majke, dok mužu postavlja ultimatum.

"Bila je veoma razočarana što je Džo nije stavio na prvo mjesto ispred svojih roditelja.. Nije mogla da nastavi tako da živi i nije željela da odgaja dijete u tom stresnom okruženju", ispričala je kasnije njena drugarica.

Pošto Džo nije reagovao, nakon dvije godine braka Aleksandra je podnijela zahtev za razvod. Tada je postalo gadno. Nakon sukoba oko vlasništva i finansija, brak je okončan a starateljstvo nad djetetom dobila je Aleksandra.

Dana 5. avgusta 1992. godine, Aleksandra i njena drugarica sele su kola na parkingu ispred doktorske ordinacije gdje su radile, spremajući se da krenu kući.

Drugarica je bila na suvozačkom mestu i htela je da spusti torbu ispod sjedišta pa se sagela, a Aleksandra je u tom momentu pogođena u rame i u glavu. Drugarica je samo čula škripu kočinica automobila koji se udaljava.

Uprkos tome što je hitno prevezena u bolnicu, Aleksandra je preminula od prostrelnih rana. Imala je samo 25 godina. Njen sin je tada imao 3 godine.

Tridesetak ljudi svjedočilo je zločinu. Svi su vidjeli crveni automobil i dva crnokosa muškarca u njemu. Neko je zapisao i registracijske tablice, a policija je otkrila da je riječ o ukradenom automobilu.

Istražitelji su odmah ispitali Džoa, koji je imao čvrst alibi: taj momenat on se kupao na bazenu sa svojim sinom kilometrima daleko od mjesta nesreće.

Istražujući slučaj policija tada saznaje da je Aleksandra par dana kasnije poštom dobila knjigu o ženi Sidni Džejms koja je bila "terorisana" pre nego što je ubijena.U toj knjizi su bile podebljani dijelovi koji govore o "smrti Sidni Džejms" kao i upozorenja koje je dobila kao što je zapaljeno drvo u dvorištu.

Tada Aleksandrina drugarica otkriva policiji da je par dana ranije neko zapalio stablo koje se nalazilo u dvorištu Aleksandrine kuće.

"Sve što se dogodilo Aleksandri, dogodilo se i toj ženi u knjizi i sve je bilo podvučeno crnim linijama," rekla je njena drugarica.

Istražitelji su proverili alibi Džoovih roditelja, ali oni su u vrijeme ubistva bili u kupovini. Ali policija je uspjela da locira crveni automobil, uzme otiske prstiju i dođe do izvjesnog Milana Nenadića.

Milan je pripadao malom kriminalnom krugu, ali su ga vidjeli kako ulazi u kola Jelke Pešić i sa njom se vozi do tržnog centra gdje su se razdvojili. Policija je kod njega našla 30.000 dolara, a do vlasti je stigla i informacija da je neko video Jelku kako pali drvo u Aleksandrinom dvorištu.

Takođe je neko primijetio da Milan Nenadić izlazi iz Jelkine kuće a ona mu govori "To je onda to. Uskoro će sve biti dobro."

Prijatelji su potvrdili da su u kući Jelke Pešić vidjeli knjigu "Smrt Sindi Džejms" i tada je Jelka uhapšena.

Jelka Pešić i muškarci koje je angažovala da ubiju njenu snaju su uhapšeni i osuđeni. Svi su dobili maksimalnu doživotnu kaznu zatvora uz mogućnost žalbe nakon 25 godina. 2008. godine Jelka se žalila sudu i tražila uslovnu slobodu jer je bolesna, ali joj sud to nije odobrio. Obrazloženje je bilo da im se javi 2018. godine, ali nije poznato javnosti šta se dalje desilo sa njom.

Džo Pešić nikada nije optužen za zločin. Njegov sin Brendon dodijeljen je Aleksandrinoj majci.

Ono što je Jelka Pešić uradila snaji ravno je paklu, a svijet i danas pamti njen zločin, prenosi Lepa i srećna.