U svjedočenju za Metro, sin preminule žene otvoreno je podijelio bolno iskustvo koje ukazuje na preopterećenost hitne medicinske službe.

Aktivirala lični alarm– Dok je mama ležala na podu, u bolovima i lišena dostojanstva, pitala me je:

– Kada će doći pomoć?’ Te riječi će me progoniti zauvijek, jer nisam znao šta da joj kažem, niti sam mogao da joj pružim utjehu koju je zaslužila – započinje priču čovjek čija je majka, 78-godišnja Džeki, preminula od sepse.

Sve se dogodilo 10. jula 2022, kada je Džeki pala u kući i aktivirala lični alarm za hitne situacije. Sin je odmah došao i zatekao je kako nepomično leži na podu spavaće sobe. Prijatelj koji je bio s njim zvao je hitnu pomoć – u pet ujutru.

– Rekli su nam da čekanje može da traje i do 10 sati, ali su nas umirili da sigurno neće trajati toliko dugo. Mama se žalila na bol u rebrima, pa smo je, po njihovom savjetu, ostavili da leži kako je bila – objasnio je.

“Osjećaj nemoći”

Ali, pomoć nije stizala, tvrdi sin. Tokom narednih 11 sati, više puta je zvao broj 999 tražeći da ažuriraju slučaj.

– Govorio sam im da je mama stara, povrijeđena, u bolovima i da plače. Svaki put sam dobijao isti odgovor – neko će stići što je prije moguće – rekao je.

Osjećaj nemoći, kako dodaje, bio je poražavajući.

– Mislili smo da je sami odvezemo u bolnicu, ali su rekli da je ne pomjeramo zbog mogućih unutrašnjih povreda. Vrijeme je prolazilo, nada se gasila.

Poziv iz bolniceKada je konačno stigao prvi medicinski tehničar, odmah je pozvao ambulantnu ekipu. Hitna je stigla pola sata kasnije, a osoblje, kako kaže, bilo je izuzetno humano i profesionalno – ali i potpuno nemoćno.

Džeki je prevezena u bolnicu, gdje je u početku izgledalo da će se oporaviti. Međutim, već sledećeg jutra uslijedio je poziv da dođe u bolnicu.

Infekcija, za koju se prvobitno nije smatralo da je povezana s padom, naglo je napredovala u sepsu. Njegova sestra je hitno doputovala iz Dubaija, stigavši taman na vrijeme da se oprosti.

Džeki je preminula iste večeri – samo 48 sati nakon pada.

Bol se pretvorila u bijes

– Sve se dogodilo brzo, a opet kao da je vrijeme stalo. Kada sam te noći izašao iz bolnice, bio sam slomljen. Nije mi bilo jasno kako smo prešli put od običnog razgovora do gubitka – za samo dva dana – objasnio je sin.

U nedjeljama nakon smrti, bol se pretvorila u bijes.

– Počeo sam da istražujem vrijeme čekanja hitne pomoći i bio sam šokiran koliko je naš slučaj zapravo uobičajen. Hiljade ljudi u Britaniji doživljava isto, a neki, nažalost, i sličan kraj – dodao je.