Pored Njemačke, ista nepravda važi i za: Kanadu, Dansku, Francusku, Holandiju, Norvešku, Španiju, Švedsku i SAD.

U Njemačkoj, razlika u platama između domaćih radnika i doseljenika iznosi čak 19,6% – ali ne zato što im se plaća manje za isti posao. Glavni razlog je ograničen pristup bolje plaćenim pozicijama i sektorima.

Dakle, nije problem samo diskriminacija u platama – već strukturne prepreke koje imigrantima zatvaraju vrata ka uspješnijim i bolje plaćenim karijerama. To je, prema studiji, ključni razlog za čak tri četvrtine razlika u zaradi.

Ni djeca imigranata se ne mogu u potpunosti izvući iz začaranog kruga: druga generacija u Njemačkoj i dalje zarađuje 7,7% manje od svojih njemačkih vršnjaka.

Posebno pogođeni su ljudi porijeklom iz Afrike i sa Bliskog Istoka, iako su rođeni i školovani u Njemačkoj.

– Integracija ne znači samo ista plata za isti posao – upozorava autor studije, Malte Rajhelt.

– Radi se o rušenju barijera koje ljudima iz inostranstva onemogućavaju pristup dobrim radnim mjestima.

On ističe da su ključni alati za rješavanje problema:

potiskivanje učenja jezika,

nostrifikacija stranih diploma,

razvijanje profesionalnih mreža,

i bolje informisanje o tržištu rada.

Gdje je situacija još gora – a gdje bolja?


Najveći jaz u zaradi imigranata prve generacije zabilježen je u:

Španiji (29,3%),

Kanadi (27,5%),

i Norveškoj (20,3%).

Slijedi Njemačka sa 19,6%, Francuska sa 18%, i Holandija sa 15,4%.

Na drugoj strani, manji jaz postoji u:

SAD (10,6%),

Danskoj (9,2%),

i Švedskoj (7%).

Prosječna razlika u drugoj generaciji imigranata među svim državama iznosi 5,7%, dok Njemačka i tu bilježi iznadprosječan jaz.

Najmanja razlika u drugoj generaciji je u:

Kanadi (1,9%),

dok je najveća u:

Norveškoj (8,7%), piše Telegraf.