Marija Novaković, nakon 22 godine izbjeglištva, odlučila je da se sa porodicom vrati u Prištinu, u stan koji je morala da napusti 1999. zajedno sa ogromnim brojem Srba koji su u strahu od OVK napustili grad. Uspomene i emocije navrle su istog trenutka kad je iz automobila kročila na stazu pred svojom zgradom. Suze su same krenule.
[caption id="attachment_54293" align="alignnone" width="900"]
Foto/Kosovo onlajn[/caption]
Ponovo je pred uzlaznim vratima svoje zgrade, ali da kroči u stan za koji je vežu uspomene nije mogla.
“Ovdje je bila kuhinja. Gdje je ovaj prozor tu je bila veća trpezarija. Sa druge strane je soba i to sada ne možemo da vidimo”, priča kroz suze Marija.
[embed][/embed]
Njen dolazak i prustvo više novinarskih ekipa privukli su pažnju stanara u naselju. Srela se sa komšijom Albancem koji joj je poželio dobrodošlicu, ali nije bio spreman za kamere i novinare.
"Želim da se vratim, vratim svoj stan koji je uzurpiran i pokušam da se vratim u svoju firmu u kojoj sam radila, obdaništu Đurđevak, ako žele da me radno angažuju. Ako se ja vratim, doći će i moja porodica, sinovi, suprug i majka jer nigdje nismo mogli da nađemo sebe. Bili smo svuda, u Blacu, Prokuplju i Beogradu, tamo nisam bila svoj na svome i bilo mi je teško da pronađem sebe”, priča Marija Novaković.
[embed][/embed]
Prije 16 godina, dobila je rješenje da je stan u njenom vlasništvu, a za to vrijeme, kako navodi "uzurpator rentira njen stan". Prije nekoliko mjeseci ponovo se obratila nadležnima institucijama na Kosovu od kojh očekuje odgovor kada će se osloboditi njen stan.
“U junu ove godine sam podnijela zahtjev za povratak i čekam odgovor. Oni su valjda javili osobi koja je uzurprala stan da ga oslobodi i sada čekam šta dalje", ispričala je Marija.
[embed][/embed]
Očekuje da će je komšije Albanci dobro prihvatiti. Saznala je da u njenoj zgradi stanuju tri albanske porodice koje su tu živjele do 1999. godine, kada je njena porodica napustila rodni grad.
“Valjda ću biti dobro primljena, nadam se da neću imati problema kada se budem vratila. Ipak sam tu živjela 24 godine. Želim da budem u svom stanu. Nisam htjela da prodajem stan zbog toga da moja deca znaju da imaju nešto, dođu ovdje i imaju krov nad glavom, jer dosta je bilo više iz jednog stana u drugi. Ovdje se osjećam da sam to ja”, kazala je Marija.
[embed]https://www.youtube.com/watch?time_continue=3&v=nNHwm9356xE&feature=emb_logo[/embed]
Ona se nada i pozitivnom odgovoru i ponovnom angažovanju od strane Predškolske ustanove “Đurđevak” iz Prištine koja je sada izmještena u Gračanicu, čiji je inače Marija bila radnik.
