Kada je došlo vrijeme da se „okače patike o klin“, ostala je vjerna ovom sportu. Prvo je bila tim-menadžer ŽKK Hemofarm i ovaj posao je obavljala više nego uspješno, a potom ga je na sjajan načina nastavila u Ženskoj košarkaškoj reprezentaciji Srbije radeći u timu selektorice Marine Maljković.

I danas se vrlo rado prisjeća kako je počela da se bavi ovim popularnim i trofejnim sportom.

- Prve košarkaške korake napravila sam u školi u kojoj sam trenirala odbojku i košarku. Nakon toga trener je bio taj koji me usmjerio ka „igri pod obručem“, te sam sa radom nastavila u Čeliku iz Zenice. Vrlo brzo sam zaigrala za prvi tim čiji sam član bila tri godine i u to vrijeme postala sam kadetska reprezentativka Jugoslavije sa kojom sam na Evropskom prvenstvu osvojila bronzanu medalju - na početku razgovora za ALOonline.ba priča Jadranka Trkulja.

[caption id="attachment_614920" align="aligncenter" width="207"] FOTO: Ustupljena fotografija[/caption]

Već 1987. godine donijela je odluku da se preseli u Banjaluku kako bi postala dio ŽKK Mladi Krajišnik. Nešto ranije je imala ponudu tuzlanske ekipe Jedinstvo Aida koja je bila šampion Evrope. Kako je sama naglasila nije pogriješila u izboru nove košarkaške sredine iako je tada imala 17 godina, pogotovo što ju je u novom klubu dočekao Emir Ibrahimbegović, koji joj je bio trener u Čeliku.

- Emir Ibrahimbegović je Banjalučanin i tada je bio pomoćnik Saši Stanimiroviću. On je trener koji me je košarkaški usmjerio. Sa 16 godina bila sam potpisala za Jedinstvo Aidu. Međutim, to se nekako nije slagalo sa vizijom i planovima i nisam se ni ja osjećala spremnom za odlazak od kuće. Moj košarkaški savjetnik bio je upravo Ibrahimbegović koji me je usmjerio ka Banjaluci, ka timu gdje je mislio da ću se najbolje razvijati, i to se ispostavilo kao pun pogodak - naglasila je naša  sagovornica.

U tri navrata oblačila je dres banjalučkog kluba. Već prve sezone osvojeno je peto mjesto u Prvoj ligi one velike Jugoslavije, i izborile su nastup u Kupu „Lilijane Ronketi“ kojeg nisu igrale zbog nedostatka novca. Povratak u „malene“ desio se 1993. i sa 23 poena dala je doprinos u osvajanju prvog Kupa Republike Srpske u trijumfu nad Autotrnova iz Bijeljine (80:40). Sa Banjalučankama uzela je još jedan kup kao i dvije titule, igrala je na međunarodnoj sceni sa koje su eliminisane u osmini finala od rivalki iz Litvanije.


Hemofarm iz Vršca


- Bile su to izuzetne utakmice, a posebno jako takmičenje bilo je u nekadašnjoj Jugoslaviji u kojoj je bilo dosta jakih timova. Nas su nazvali „malene“ iz razloga ili smo bile najmlađe ili smo bile niska ekipa, ali i pored toga pružale smo dobre igre i niko se nije lako mogao nositi protiv nas. Ostvarile smo taj sjajan rezultat koji nam je omogućio pravo nastupa u Evropi, i ostao mi je žal što nismo tada igrale u Kupu „Lilijane Ronketi“, ali vremenski se desilo da ipak zaigramo u ovom renomiranom takmičenju. Izuzento kvalitetni igrači bili su u sastavu kao što je Slađana Golić, Anđelija Arbutina, Mirjana Čovičković, Aleksandra Mušić. Okupile smo se ponovo i na neki način vratile taj duh košarke u Banjaluci i Mladom Krajišniku koji je to oduvijek imao – ističe bivša košarkašica.

[caption id="attachment_614922" align="aligncenter" width="500"] FOTO: Ustupljena fotografija[/caption]

Igrala je u Izraelu, u Srbiji je nosila dres Kovina, niškog Viner Brokera sa kojim je uzela Kup Jugoslavije. Potom je sa Hemofarmom dvaput podizala trofej u kup takmičenju uz jedan šampionski naslov. Po okončanju više nego uspješne igračke karijere u klubu iz Vršca imenovana je za tim-menadžera i za vrijeme njenog mandata košarkašice Hemofarma su pet puta bile šampionke Srbije dok su u sedam navrata osvajale Kup.

- Birala sam sredine i mjesta gdje mogu i ja da dam svoj doprinos i da mogu maksimalno da igram. Birala sam ekipe kako ne bi bila previše odvojena od porodice što je meni izuzetno bitan segment u životu. Hemofarm je mojim dolaskom počeo karijeru ženske košarke u Vršcu u koji je ubrzo došao čuveni košarkaški stručnjak Milan Ciga Vasojević. Imao je odriješene ruke i dao je Hemofarmu ono što je bilo potrebno da bi se došlo do rezultata. Velike zasluge pripadaju i Miodragu Babiću koji je svojevremeno bio predsjednik Košarkaškog saveza i bio je na Olimpijskim igrama u Seulu. On je čovjek koji je mnogo ostavio u Vršcu i sportu, prije svega košarci. Bez njega i njegove podrške, kao i direktor preduzeća Hemofarm sigurno da bi sve imalo drugačiji epilog – dodala je Trkulja.

Marina Maljković


Sa Marinom Maljković, kćerkom Božidara Maljkovića, proslavljenog košarkaškog stručnjaka i sadašnjeg predsjednika Olimpijskog komiteta Srbije, našla se u reprezentaciji Srbije. I tu je naša sagovornica imala uspjeha, jer su srpske košarkašice 2015. godine postale šampionke Evrope u Mađarskoj, da bi godinu dana kasnije uzele bronzano odličje na olimpijadi u Brazilu.

[caption id="attachment_614923" align="aligncenter" width="258"] FOTO: Ustupljena fotografija[/caption]

- Marina je radila u Hemofarmu u periodu kada sam bila na porodiljskom odsustvu. Kada je preuzela žensku reprezentaciju Srbije, insistirala je da budem tim-menadžer i doslovice je rekla ili ja ili niko i moram priznati da sam bila iznenađenja njenom željom. Savakako da sam srećna i ponosna što sam radila sa Marinom Maljković i da sam bila dio reprezentacije koja je ostvarila ovako dobre rezultate - naglasila je svojevremeno tim-menadžer nacionalne selekcije Srbije.

BONUS VIDEO: