„Žene fizički nisu sposobne da trče maraton. Ne možemo preuzeti tu odgovornost“, poručeno joj je tada.

Ipak, Bobi nije odustala. Nastavila je da trenira u tajnosti, odlučna da dokaže da žene mogu ravnopravno učestvovati u ovakvim sportskim izazovima.

Na dan maratona sakrila se iza grma u blizini starta i tek kada je veliki broj trkača krenuo, pridružila se trci.

Kako bi izgledala poput muškarca među ostalim učesnicima, nosila je bermude svog brata, muške patike, kupaći kostim i široki džemper.

Godinama kasnije priznala je da se plašila da će je izbaciti sa staze ili čak uhapsiti ukoliko otkriju da je žena.

„Znala sam da će pokušati da me zaustave. Zato nisam odmah skinula džemper, iako sam se gušila od vrućine“, ispričala je.

Međutim, kada su ostali trkači shvatili da pored njih trči žena, dogodilo se nešto što nije očekivala.

Umjesto osuda i pokušaja da je sklone sa staze, dobila je podršku drugih učesnika.

„Ako neko pokuša da vas uznemirava, zaustavićemo ga“, rekli su joj trkači.

Kada se konačno osjećala sigurno, skinula je džemper, a publika duž staze reagovala je burnim aplauzom i ovacijama.

Posebno emotivne scene dogodile su se kada je prolazila pored Ženskog koledža Velsli, gdje su je studentkinje dočekale uz povike podrške i veliko oduševljenje.

Na cilju ju je sačekao i guverner Masačusetsa koji joj je pružio ruku.

Bobi Gib tako je postala prva žena koja je istrčala Bostonski maraton. Iako nije imala zvaničan startni broj niti medalju, stekla je nešto mnogo važnije – poštovanje i mjesto u istoriji sporta, piše Stil.