Zlatan Ibrahimović je odrastao u siromaštvu, jedno od petoro djece koja žive u opasnom stambenom kompleks u centru Malmea, trećeg po veličini grada u Švedskoj.

Priznao je da je išao u školu uglavnom zbog besplatnih ručkova. Kada je škola angažovala specijalnog nastavnika da radi sa njim, dodatno poniženje je bilo više nego što je mogao da podnese.

"Želio sam da se suprotstavim cijelom svijetu i pokažem svima koji su sumnjali u mene ko sam zaista", napisao je u svojoj autobiografiji "Ja sam Zlatan".

"I nisam mogao da zamislim nekoga ko bi mogao da me zaustavi."

Trnjem do uspjeha

"Nikoga nije bilo da mi kaže: "Hej, kako si danas, mali Zlatane?" Mogao sam samo da se solidarišem sa svojim etničkim autsajderima", ispričao je pre nekoliko godina za "Gardijan" Ibrahimović prisjećajući se djetinjstva u malom stanu na četvrtom spratu naselja Rozengard u Malmeu u Švedskoj.

Kao dječak bio je u prilici da uvidi sve mane toliko hvaljenog švedskog sistema jednakosti. Uspio je da se izdigne iz svega toga, da iz geta stigne do svjetlosti Pariza.

"Niko nije vjerovao da mogu da uspem. Svi su me ogovarali, ponižavali, nazivali pogrdnim imenima. Mislili su da ću propasti, jer imam dugačak jezik. Smatrali su da imam bolesnu viziju, da se neće ostvariti. Ali, ja sam sanjao i dosanjao. I eto me ovdje. A ti koji su me blatili? Sada mogu da pojedu svoje riječi. To je moj najveći trofej", dodao je.

Imao je samo dve godine kada su se njegovi roditelji razveli - otac Šefik iz Bijeljine (BiH), radio je kao domar, dok je njegova majka Jurka iz sela Prkos (Hrvatska) radila po 14 sati dnevno kao čistačica da bi mogla da izdržava Zlatana, njegovu stariju sestru Sanelu, nekoliko polubraće i sestara od kojih je jedan postao zavisnik od droge.

"Moje detinjstvo je bilo veoma teško, odrastao sam u imigrantskom naselju u Malmeu, na jugu Švedske, u nametnutom okruženju siromašnih imigranata iz Jugoslavije, Somalije, Turske i Poljske. Moji roditelji nisu mi mnogo pomagali, a retko bi pokazivali osećanja. Bili smo strašno siromašni, ništa nismo mogli sebi da priuštimo. Frižider je konstantno bio prazan, sećam se da sam neretko bio gladan."

Jurka je bila vrlo stroga i imala je običaj da tuče Zlatana velikom drvenom kašikom. Jednom ga je udarila toliko jako da se kašila polomila, a onda je natjerala Zlatana da joj kupi novu.

Porodične okolnosti doprinijele su tome da je Ibrahimović "bacao cigle na automobile, krao u lokalnim prodavnicama... ukrao bicikl svog trenera, nakon čega su reagovale socijane službe koje su Zlatana poslale kod oca. Srećom, njegov tadašnji trenet u njemu je vidio veliki potencijal, "uzeo ga pod svoje", nakon čega se Ibrahimović posvetio fudbalu i takve incidente ostavio za sobom.

Ibrahimović je danas jedan od najplaćenijih fudbalera na svijetu, a osim materijalnog bogatstva, razvio je i porodicu.

Zlatan je potvrdio glasinu da u njegovoj kući nema fotografija, tačnije ima samo jedna - na kojoj su njegova stopala. Objasnio je i zašto:

"Da, nemam svoje slike na zidovima, ali to je moja ideja. Jer u porodici moramo da pamtimo odakle zarađujemo, odakle nam hleb na stolu - od mojih stopala. To je podsjetnik za sve njih da svaki put kada uđu u moju teretanu, vide ta stopala"

Zlatan Ibrahimović pokazao kakav je gospodin kada je čuo srpski jezik!

BONUS VIDEO: