Ovaj diplomatsko-kriminalni skandal nazire se u odluci Ustavnog suda RH kojom je privremeno obustavljeno izvršenje rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova o deportaciji ove žene iz Evropskog privrednog prostora te dvije presude kojima je to rješenje potvrđeno.

Državljanka Gane koja se trenutno nalazi u Prihvatilištu za tražioce azila podnijela je zahtjev za međunarodnom zaštitom nakon horora koji je proživjela u kući iračkog konzula. O tome ima i potvrdu vlade iz koje proizlazi da je bila radno iskorištavana, odnosno da je žrtva trgovine ljudima.

Sve je počelo prije par godina, kada je došla u Hrvatsku, a irački konzul joj je, kako se navodi u rješenju Ustavnog suda, oduzeo identifikacijske, putne i druge isprave, uključujući i potvrdu o vakcinisanju. Osim toga, ograničio joj je, navela je u ustavnoj tužbi, slobodu kretanja.

Iz dokumentacije koja je javno dostupna vidljivo je da je ova žena došla u Hrvatsku kako bi čuvala djecu u konzulovoj kući, No, na kraju se ispostavilo da mora biti na raspolaganju konzulu i njegovoj porodici u svako doba dana i za svu pomoć u kući. Uslovi u kojima je radila bili su, tvrdi, nečovječni. Bilo je tu zastrašivanja, kontrole, nasilja, neplaćanja, pa čak i izgladnjivanja.

"Morala sam raditi svaki dan u sedmici, bez ijednog slobodnog dana, i to od 07 do 21 ili 22 sata. Konzul mi za obavljeni rad nije isplaćivao platu, već ju je slao mojoj majci u Ganu. Osim toga, samovoljno je smanjio dogovoreni iznos na 200 dolara, da bi mi nakon nekoliko mjeseci prestao bilo što plaćati", opisala je u ustavnoj tužbi.

Kad god je, navodi, pokušala razgovarati s konzulom o uvslovima rada ili je tražila svoje isprave, on joj je prijetio da će je protjerati nazad u Ganu i da će mu morati vratiti trošak koji je imao zbog njenog dolaska u Hrvatsku. Radilo se o troškovima za isprave, putovanje i odjeću, a ona toliko sredstava nije imala.

"Uspjela sam pobjeći dok je porodica bila na odmoru, a irački konzul je, koliko znam, napustio Hrvatsku. Lični dokumenti mi nikada nisu vraćeni", napisala je u ustavnoj tužbi žena iz Gane koja je sve ovo i prijavila, a slučaj još uvijek vodi Opštinsko kazneno državno tužilaštvo u Zagrebu.

U tužbi je navela i da ju je majka, budući da konzul nije slao novac gotovo godinu dana, tražila da se vrati u Ganu i uda se za imućnog starijeg čovjeka. Iako je on imao već dvije supruge, udajom bi ostvarila finansijsku pomoć, pravo na stan, kao i novac za plaćanje majčine operacije i privatnog školovanja za svoju braću. Njena majka već je sve dogovorila s tim čovjekom.

"Još tokom upravnog postupka istakla sam kako neću moći odbiti to vjenčanje ako se vratim u Ganu. Zato sam zatražila azil u Hrvatskoj. U patrijarhalnim sredinama poput Gane žene ni nakon punoljetnosti nemaju ličnu autonomiju. Moja majka donosi sve odluke za mene dok se ne udam, a nakon toga će to raditi moj suprug. Ja nemam pravo glasa. Kada bih odbila dogovorenu udaju, to bi imalo dalekosežne posljedice, a bez lične i finansijske autonomije bila bih prisiljena na prostituciju kao jedini način da namaknem sredstva za život", objasnila je u ustavnoj tužbi.

Taj rodno uslovni oblik iskorištavanja MUP i hrvatski sudovi, po njenom mišljenju, potpuno su zanemarili kada su odlučivali o njenom zahtjevu za azilom. Ustavni sud to je i primijetio, kao i činjenicu da je registrovana kao žrtva trgovine ljudima te da je ostala bez ličnih dokumenata. U slučaju protjerivanja za nju bi nastupila nepopravljiva šteta, zbog čega je donesena odluka da se taj proces zaustavi dok njena ustavna tužba ne bude do kraja razmotrena, prenosi "Index".

BONUS VIDEO: