Ni osam dana nakon tragedije neutješne porodice, rođaci, prijatelji i poznanici ne mogu da se oproste od nevino nastradalih 12 žrtava u masakru na Cetinju. Čitulja za čituljom danima samo se nizu u crnogorskim novinama, a potresne i bolne riječi kidaju i najtvrđa srca.

Aco Martinović, podsjetimo, 1. januara u popodnevnim časovima na nekoliko lokacija u prestonici Crne Gore, ubio je 12 žrtva, tačnije djecu Jovana i Vukana Vuletića, njihovog strica Mirka Vuletića, vlasnika kafane odakle i počeo krvavi pir, zatim braću blizance Miloša i Marka Martinovića, njihove roditelje Radovana i Radmilu Martinović, potom Branka Mudrašu, Radovana Markovića, Draganu Drašković i svoju rođenu sestru Zoricu Vuletić. Nakon krvoprolića Aca Martinović presudio je sebi.

- S neizmernim bolom i gorčinom mojim drugovima i mojim ranama, opraštam se od Beća, Joša, Banje, Marka, Miloša i Dragane, koje će krvariti vječno, ne manje i ne kraće od onih posred mog doma. Vječno koliko i uspomena na naše iskreno i ničim pomućeno, krvničkim nenadnim mjecima ubijeno druženje - ovu čitulju potpisuje rođeni brat Mirka Vuletića koji je, kako smo ranije pisali neposredno prije zločina bio u kafani "Velestovo".

9. januara objavljena je i čutalja za stradalog Mirka i njegove bratance Vukana i starijeg Jovana, ovu čitulju potpisuje porodica slomljena od bola.

- Našim voljenim sa kojima je zauvijek ugašeno naše uzdanje i nadanje, naše svitanje i radovanje. I za nas našeg jutra nema. Ostaje večito pitanje zašto ih je zlo i kroz koga uzelo i ponos što ih takve gore imamo. To su i biće svaka naša zora, dan i suton dok nas sudbina ne okupi tamo gdje su sad njihove anđeoske duše. Sa ponosom i vječitom ranom od neprebola, vaša porodica.

Nesumnjivo najpotresniji su oni oproštaji koju su posvećeni ubijenim dječacima, a kada im nekoliko riječi u čitulji ostave drugari niko ne može da ostane ravnodušan. Tako mali, a tako veliki ljudi koji su morali da nauče šta je život i koliko može biti surov.

- Dođe dan kad ne želiš progovoriti ni riječ. Kad su tišina i suze glasnije od bilo kojih riječi. Da papir zna govoriti, odavno bi se raspao u hiljadu komadića, kao što su naša srca popucala na isto toliko komada. Nakupilo se tuge za tri života. Ali znaj, čuvaće treneri najljepše uspomene na tebe i nasmij nam se ponekad odozgo kako samo ti znaš, jer ipak to nisu zvijezde, samo mali prozori na nebu. Laku noć. Mirno spavaj i sanjaj, anđele, zajedno sa svojim bratom Vukanom. Do sljedećeg viđenja, Mrkvice - u potpisu ove čitulje potpisani su treneri, a zatim je uslijedio oproštaj i KK Lovćen, za koji je igrao Jovan Vuletić.

- Slomljenih srca sa neizmernim bolom posljednji put se opraštamo od našega druga Jovana, na terenu si nosio broj 9, a u našim srcima ćeš zauvijek nositi broj 1. Nije smjelo ni trebalo ovako da bude. Tvoje mjesto na klupi ćemo čuvati zauvijek i nikada te nećemo zaboraviti, tvoje finte i tvoj osmijeh. Za tebe i Vukana ćemo igrati svim srcem, u tvoju čast se boriti na svim terenima. Brate Riđi, zauvijek ćeš biti dio našega tima i naših srca. Tvoja braća, pioniri KK Lovćen.

Brojne čitulje mogle su se pročitati za ubijeni porodicu Martinović.

- Ne postoje riječi kojima mogu da se oprostim od vas. Umjesto da zajedno idemo u badnjake i krstimo našeg Ćića, da se veselimo, ja vas ispratih na vječni put bez povratka, u zagrljaju svojih roditelja koji će vas i dalje čuvati i maziti - navodi se u čitulji koju potpisuje kum braće Martinović, Miloša i Marka.

Inače, u krvavom piru ranjena je i Markova supruga Marija Martinović koja je uspela sigurne smrti da spasi njihovu bebu.

https://aloonline.ba/region/srbija/oglasila-se-marija-martinovic/

BONUS VIDEO: