Jedna od pet žena doživi spontani pobačaj u prva tri mjeseca trudnoće, često bez jasnog razloga. Učestalost spontanih pobačaja iznosi oko 15 odsto svih klinički prepoznatih trudnoća. Dio statistike je i naša sagovornica koja je spontani pobačaj imala u zadarskoj bolnici.

Svoje iskustvo podijelila je anonimno, jer dio porodice nije znao za trudnoću zbog ranog stadijuma, ali i zbog traumatičnog iskustva koje je imala nakon samog pobačaja i zbrinjavanja fetusa.

"Sestre su mi rekle da plod bacim u kantu"

Prilikom redovne kontrole u 12. nedjelji trudnoće saznala je da je srce prestalo da kuca. Plod je bio dan ili dva manji jer je srce stalo u tom periodu. Imala je izbor između kiretaže ili medikamentoznog abortusa, a izabrala je abortus izazvan tabletama.

„Dobila sam isti dan tablete za kuću i uputstva da za dva dana dođem u bolnicu oko 9 sati, sa objašnjenjem kako će dalje teći postupak. Kad sam došla u nedjelju, dvije sestre su me primile na odjeljenje, dale mi preostale tablete i brufen.

Doktor je uradio još jedan ultrazvuk i rekao mi da, ako osjetim u nekom trenutku da je nešto ispalo, odmah javim. Do tada je sve bilo u redu, ali onda je uslijedio negativan rasplet“, priča pacijentkinja.

„Nakon što mi je ispao veliki hematom, za nekoliko minuta, bez bolova, osjetila sam da izlazi još nešto. U toaletu sam vidjela da se radi o cijelom fetusu od otprilike 8 cm. Ostao je u ulošku koji sam skinula i ostavila sa strane. Otišla sam u sobu kod sestara i rekla šta se desilo.

Na pitanje gdje je fetus i da li je ispao u WC, rekla sam da je u ulošku i da ne znam šta da radim. Nakon kraće šutnje, rekle su mi da ga bacim u WC ili u kantu pored. Bila sam zgrožena jer je to bila obična kanta za smeće, prepuna boca, opušaka i ubrusa – a u njoj je završilo i moje dijete“, ispričala je žena.

Bolnica: Nudimo izbor ukopa ili zbrinjavanja

U Srbiji i regionu ne postoji jedinstven zakon na nacionalnom nivou koji precizno uređuje postupak zbrinjavanja fetusa nakon spontanog pobačaja, već se primjenjuju opšta pravila o medicinskom otpadu i slanju uzoraka na patohistološku analizu.

Po pravilu medicinske prakse i etičkog kodeksa, bolnice bi morale da ponude roditeljima mogućnost ukopa, ali to često zavisi od same ustanove i osoblja.

Iz zadarske bolnice su odgovorili da nisu imali zvaničnu prijavu za ovaj slučaj, ali da se, prema protokolu, kod većeg ploda potpisuje saglasnost za zbrinjavanje posmrtnih ostataka, koji se zatim upućuju na odjeljenje patologije i citologije, pa dalje zbrinjavaju u skladu sa propisima. Pacijentkinjama se, kako tvrde, nudi izbor – ukop preko pogrebnog preduzeća ili zbrinjavanje sa medicinskim otpadom.

Ministarstvo: Odlaganje u smeće nije dozvoljeno

Prema važećim propisima, patološki otpad mora da se odlaže i tretira na poseban način. Iz Ministarstva zdravlja su naglasili da odlaganje u komunalni otpad ili WC nije dozvoljeno i da su to nepravilnosti koje nisu u skladu sa standardima.

Bolnice, dodaju, moraju da obezbijede jasne i potpune informacije pacijentkinjama – uključujući i način na koji će fetus ili tkivo biti zbrinuti.

Hrvatska nema nacionalni protokol

Za razliku od Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Švedske ili Irske – gdje postoje jasne smjernice – u Hrvatskoj ne postoji jedinstven nacionalni protokol.

„Krajnje je vrijeme da se donese nacionalni protokol i da se medicinsko osoblje obučava kako da komunicira sa ženama koje prolaze kroz ovakvu traumu. Slučajevi poput ovog iz Zadra nisu usamljen primjer, već pokazuju ozbiljan nedostatak pravila i podrške u zdravstvenom sistemu“, naglasila je Jasna Karačić Zanetti iz Udruženja za prava pacijenata.

Gdje potražiti podršku?

Psihološka savjetovališta i online grupe, poput Centra za reproduktivno mentalno zdravlje, kao i udruženja RODA i „Centar za život“, pružaju savjete, emocionalnu i pravnu podršku ženama nakon spontanog pobačaja. Sve pacijentkinje imaju pravo na jasnu informaciju, medicinsku dokumentaciju i psihološku pomoć.

(Index)