NAŠA TATJANA VIŠE NEĆE MOĆI U ŠKOLU DA SE VRATI Potresno svjedočenje porodice nastavnice istorije ranjene sa tri metka u Ribnikaru

Samo za jednu, prilično tanku nit, oporavak nastavnice istorije T.S. (52), pomjerio se nabolje poslije šest mjeseci od tragedije u OŠ "Vladislav Ribnikar", 3. maja, kada su je pogodila tri od 57 metaka koje je ispalio dječak ubica.

U Klinici za rehablitaciju u Sokobanjskoj, gdje je od juna, zaključili su da nervi lijeve noge, ipak, možda, mogu da se regenerišu. Još je rano za procijene da li će ona moći da se oslanja na tu nogu, ali skoro pa definitivno je da ekstremitet neće biti bez ikakve funkcije.

To su Novostima potvrdili članovi njene porodice, koji zajedno s njom sve ovo vrijeme preživljavaju traumu, male pomake nabolje, i velike psihičke lomove.

Za teško ranjenu nastavnicu kolege, sadašnji i bivši učenici, pokrenuli su peticiju sa zahtjevom da ona dobije nacionalnu penziju, na koju je do sada stavljeno 8.000 potpisa.

Pored saosjećanja, razlog za to je što oni koji su sa njom u kontaktu, vide da joj je najveći problem upravo ta neizvjesnost - šta će biti?

Da li će se, koliko i kada oporaviti, kakva joj je perspektiva, da li će više ikad moći makar i samo da prođe pored škole u kojoj je ubijeno devetoro njenih đaka i čuvar? To su pitanja na koja Tatjana nema odgovor, a jedino što je izvesno, kako tvrde članovi porodice, jeste da ona više u prosvjetu neće moći da se vrati. Za to, kažu, nije sposobna.

- Pored nade da će uspjeti da povrati lijevu nogu, ima šanse da joj se na proljeće radi i operacija kuka - priča jedan od članova porodice.

- A, sljedeće godine, s jeseni, ljekari bi, kako su nam rekli, mogli da joj ponovo operišu i desnu ruku, gdje joj je umjesto dijela kosti ugrađena šipka.

Nastavnicu istorije u "Ribnikaru" dječak ubica koji je tada imao 13 godina, ranio je u lijevu šaku, desnu potkolenicu i u stomak, a taj metak joj je oštetio desni kuk. Oštećenje nerava lijeve noge je upravo posljedica prostrelnog ranjavanja u stomak. Ona je u UKC Srbije triput operisana: prvi dan po prijemu imala je operaciju stomaka, poslije desne potkoljenice i lijeve šake. Spasavali su joj život, pa je kuk koji se rasprsnuo od metka kojim je pogođena u stomak, ostavljen "da se rješava" kasnije, kad se ona stabilizuje. Tako je osuđena na krevet i kolica.

- Nadamo se, jer se u fizičkom oporavku naziru mali pomaci, ali ne možemo da očekujemo da će do sljedeće Nove godine, 2025. to biti sve u redu. Neće. Ne znamo ni kada će moći da izađe iz Sokobanjske, da eventualno ode u neku banju. Svakodnevno je obilazimo. Još je pod terapijom koju za psihičko stanje prima otkako se dogodila tragedija, ali recimo da je sada koliko-toliko stabilno, iako nam se čini da bi, kada bi samo neko zalupio vrata, i u takvom stanju odskočila do plafona. Ova borba je sad drugačija od one kad su joj lekari spasavali život, a mi strepili poslije svakog njenog udaha, da li će uopšte uslijediti novi, ali nije lakša - rekao je njen suprug.

U bolnici je posjećuju kolege, učenici i to su posebno emotivni trenuci, svjedoči član porodice.

- Nedavno se čula sa dječakom koji se od posljedica ranjavanja u "Ribnikaru" leči u Čikagu, i to je za nju bio bukvalno emotivni potres. Priča ona ponekad o tragediji, onoliko koliko se seća. To su bile samo sekunde i svi smo uvjereni da ona to još nije do kraja rasvijetlila - govori član porodice.