Na koncert Marka Perkovića Tompsona u centru Zagreba, mladi su juče pristigli u crnim beretkama i ogrnuti zastavama HOS-a, pjevajući ustaške pjesme. Iza njih je ostala gomila smeća, a ispred – ozbiljna dilema: znaju li uopšte mladi ljudi današnje Hrvatske šta simbolizuju poruke koje šalju?

Kako pišu mediji koncert je bio ispunjen simbolima ekstremne desnice. Novinari su pitali stručnjake kako tumače ovu pojavu, a odgovori ukazuju na duboko ukorijenjen društveni i psihološki problem.

Nedostatak empatije i identitetska kriza

Marko Vučetić, profesor filozofije i teologije iz Zadra, navodi da današnji mladi „žive u postmodernom dobu“ i „nemaju empatije prema patnjama drugih“. U tom svijetu, istorija im nije važna – važan je događaj, pripadnost trenutku i masi, pa makar se ona temeljila i na revizionizmu.

"Njima je bitno da učestvuju u tom jednodnevnom događaju", objašnjava Vučetić, upoređujući koncert sa sportskim takmičenjima ili zabavama na kojima se gubi svaka veza sa sadržajem.

Koncert protiv nečega, a ne za nešto

Psihoanalitičari sa kojima je razgovarao portal ističu da je riječ o "koncertu protiv nečega", a ne afirmaciji bilo čega konstruktivnog. Mladi, kako kažu, teže identifikaciji sa simbolima moći, čak i ako su oni historijski opasni.

"Narodi u pubertetskom stadijumu očajnički traže heroje. Takva identifikacija ne traži znanje ni odgovornost, nego osjećaj pripadnosti“, upozoravaju stručnjaci.

Crno-bijeli svijet i neprijatelji

U masovnim okupljanjima protiv nekoga, formira se osjećaj moći i pripadnosti. Psihoanalitičari napominju da to stvara crno-bijeli pogled na svijet – "mi protiv njih". Tompson, u toj dinamici, nije čak ni centralna figura – on je samo povod za psihološko ujedinjenje.

"Ko god misli drugačije, postaje neprijatelj. To je logika diktature i šovinizma", objašnjavaju sagovornici.

Opasna normalizacija ideologije

S obzirom na atmosferu bez otpora i drugačijeg mišljenja, stručnjaci upozoravaju na normalizaciju šovinizma, koji se prerušava u patriotski zanos. U takvom društvu, sloboda mišljenja i empatija prema drugima postaju slabosti, a identifikacija s nasilnom prošlošću – put ka osjećaju moći.

„To unazađuje cijelo društvo“, zaključuju psihoanalitičari u razgovoru za 24sata.hr.