Dorotea Puente je izgledala kao simpatična baka - ali izgled često vara.

Puente je zapravo bila serijski ubica koja je počinila najmanje devet ubistava u svom pansionu tokom 1980-ih.

Između 1982. i 1988. godine, beskućnici, stariji i bolesni koji su stanovali u kući Dorotee Puente nisu imali predstavu da ih ona truje. Neke je čak i udavila, a onda sahranila na svom imanju i unovčila njihove čekove socijalnog osiguranja.


Godinama su nestanci ovih ljudi — koji su živjeli na margini društva — bili neprimjećeni. Ovo je uznemirujuća priča o Dorotei Puente, "gazdarici kuće smrti".

Život Dorotee Puente prije nego što je postao serijski ubica


Dorotea Puente, rođena je kao Dorotea Helen Grej, 9. januara 1929. u Kaliforniji. Bila je šesto od sedmoro dece - i nije odrasla u porodici punoj ljubavi. Otac joj je umro od tuberkuloze kada je Doroteae imala osam godina, a njena majka, alkoholičarka koja je svakodnevno zlostavljala svoju djecu, umrla je u nesreći na motoru godinu dana nakon oca.

Doroteu i njenu braću i sestre su razdvojili, a svi su često menjali hraniteljske porodice ili rođake koji bi ih čuvali.

Dorotea Puente je sa 16 godina napustila posljednju hraniteljsku porodicu i otišla u Olimpiju, u Vašingtonu, gdje je neko vrijeme radila kao prostitutka.

Puente je ubrzo našla muža. Udala se za Freda Mekfola 1945. iste godine kada ga je i upoznala. Ali njihov brak je trajao samo tri godine. Već tada su se naslućivali problemi koji su ležali ispod ispod površine.

Dorotea Puente je imala dvoje djece sa Mekfolom, ali ih nije ona odgajala. Jedno dijete je poslala da živi kod rođaka, dok je drugo dala na usvajanje. Mekfol je 1948. zatražio razvod, a Dorotea je otišla na jug Kalifornije.

Tamo se bivša prostitutka vratila starom životu. U San Bernadinu je provela četiri meseca u zatvoru kada je pokušala da unovči ček bez pokrića. Nakon toga je trebalo da odsluži uslovnu kaznu, ali je pobjegla iz grada.

Puente je zatim otišla u San Francisko. Tamo se, 1952, udala za svog drugog muža, Aksela Brena Johansona. Novi par se često svađao zbog Doroteinog pića i kockanja. Kada je Puente ponudila da seks policajcu na tajnom zadatku u javnoj kući, muž ju je poslao na psihijatriju.

Sa drugim mužem je bila u braku do 1966. godine.

Doroteina sljedeća dva braka bila su kratkog vijeka. Za Roberta Puentea se udala 1968. godine, a brak je prekinut šesnaest mjeseci kasnije. Puente se zatim udala za Pedra Anhela Montalva, ali ju je on napustio samo nedelju dana nakon što su se venčali.

Uprkos tome što je sve ukazivalo na suprotno, Dorotea Puente je vjerovala da je sposobna da bude njegovateljica. Sedamdesetih godina XX vijeka otvorila je svoj prvi pansion u Sakramentu.

Užasi koji su se odigrali u kući Dorotee Puente


Socijalni radnici 1970-ih su na Doroteu Puente i njen pansion gledali sa divljenjem. Puente je u svoj pansion prihvatala ljude koji su se smatrali "težim slučajevima" — liječene alkoholičare, narkomane, mentalne bolesnike i stare.

Ali, iza zavese, Puente je već išla svojim putem. Prvi pansion je izgubila nakon što je uhvaćena kako svojim imenom potpisuje ček stanara.

Osamdesetih radila je kao obezbeđenje - ali nije baš pažljivo brinula o klijentima, zapravo ih je drogirala, a zatim im krala dragocjenosti.

Dorotea Puente je 1982. poslata u zatvor zbog krađa. Puštena je samo tri godine kasnije, iako joj je državni psiholog dao dijagnozu šizofrene osobe bez griže savjesti ili kajanja, koju bi trebalo budno pratiti.

Umjesto toga, Puente je otvorila svoj drugi pansion.

[caption id="attachment_89645" align="alignnone" width="900"]Kuća Dorotee Puente IZVOR: MCT / NEWSCOM / PROFIMEDIA[/caption]

Vrlo brzo se vratila starim trikovima. Puente je prihvatala takozvane "ljude sa margine" — beskućnike bez bliske porodice ili prijatelja.

Onda su neki od njih počeli da nestaju. Međutim, to niko nije primjećivao. Čak ni službenici za uslovnu kaznu koji su obilazili Puenteovu. Za neke je govorila da su samo prijatelji u posjeti, a za neke da su dobrovoljno otišli, jer vejrovatno nisu mogli da izdrže bez poroka.

U aprilu 1982, 61-godišnja žena po imenu Rut Monro uselila se u kuću Dorotee Puente. Monro je ubrzo umrla od predoziranja kodeinom i acetaminofenom.

Puente je rekla policiji kako je Monro bila depresivna zbog neizlječive bolesti koju ima njen suprug. Zadovoljni objašnjenjem, proglasili su smrt samoubistvom i nastavile dalje.

U novembru 1985. Dorotea Puente je unajmila majstora Ismaila Floresa da joj renovira pod u kući. Kada je Flores završio posao, Puente je imala još jedan zahtjev: da joj napravi kutiju dugu metar i 80 santimetara - kako bi u nju odložila knjige i još neke sitnice koje želi da prenese u skladište.

Na putu do skladišta, Puente je iznenada zamolila Floresa da stane blizu obale rijeke i samo gurne kutiju u vodu.

Poslije nekog vremena je kutiju, koja je nevjerovatno podsjećala na kovčeg, primijetio lokalni ribar i o tome obavijestio policiju. U kutiji su istražitelji pronašli tijelo starijeg čoveka koje je bilo u stanju raspadanja.

Međutim, prošlo je tri godine prije nego što su nadležni uspjeli da identifikuju tijelo. Bio je to jedan od stanara iz kuće Dorotee Puente.

Tek 1988. godine su se pojavile prve sumnje koje su ukazivale na Puenteovu. Tada je ponovo nestao jedan od njenih stanara, 52-godišnji Alvaro Montoja. Montoja je bio nestabilnog mentalnog zdravlja i godinama je bio beskućnik. Bio je upućen u kuću Dorotee Puente zbog njene sjajne reputacije - da prihvata baš ljude poput njega.

Međutim, za razliku od mnogih koji su prošli kroz pansion Dorotee Puente, neko je vodio brigu o Montoji. Džudi Moiz, savjetnik u Volonterima Amerike, postala je sumnjičava kada je Montoja nestao. Nije prihvatila objašnjenje koje joj je dala Dorotea - da je otišao na odmor.

Moiz je alarmirala policiju. Dorotea Puente, starija žena sa velikim naočarima, ponovila im je svoju priču - da je Montoja jednostavno otišao na odmor. Drugi stanar, Džon Šarp, podržao je njenu priču.

Dok se policija spremala da ode, Šarp im je krišom poslao poruku. "Tjera me da lažem za nju."

Policija je tada pretresla kuću. Kako nisu pronašli ništa, tražili su dozvolu da prekopaju dvorište. Puente im je dozvolila, čak im je obezbijedila i dodatnu lopatu, a onda ih je pitala da li bi bilo u redu da ode da kupi kafu.

Policajci su rekli "da" i počeli da kopaju.

Dorotea Puente je pobjegla u Los Anđeles.

Policija je iskopala 78-godišnjeg Leona Karpentera — a zatim još šest tijela.

[caption id="attachment_89646" align="alignnone" width="900"]Dorotea Puente sa detektivom, na putu za Sakramento, nakon što je uhapšena u Los Anđelesu. IZVOR: MCT / NEWSCOM / PROFIMEDIA[/caption]

Suđenje


Dorotea Puente je pet dana bila u bjekstvu. Pronašli su je u Los Anđelesu nakon što ju je muškarac u baru prepoznao sa TV-a.

Optužena za ukupno devet ubistava, Puente je vraćena u Sakramento. Novinarima koji su je pratili tokom transporta je tvrdila da nikoga nije ubila.

- Bila sam veoma dobra osob - rekla je Dorotea tada.

Simpatična starija gospođa ili manipulativni kriminalac koji lovi slabe. Tako su je naizmjenično opisivali predstavnici odbrane ili tužilaštva. Njeni advokati su tvrdili da je ona možda lopov, ali ne i ubica. Patolozi su na svjedočenju rekli da nisu uspjeli da utvrde uzrok smrti nijednog od leševa.

Džon O’Mara, tužilac, pozvao je više od 130 svjedoka. Tužilaštvo je navelo da je Puente tabletama za spavanje omamljivala svoje stanare, gušila ih, a potom angažovala osuđenike da ih zakopaju u dvorištu. Lijek koji se koristi za nesanicu, pronađen je u svih sedam ekshumiranih tela.

Tužioci su naveli da je Puente jedna od "najhladnokrvnijih i najproračunatijih ubica koje je zemlja ikada vidjela".

Godine 1993, porota je nakon nekoliko dana donijela odluku. Dorotea Puente je osuđena za tri ubistva, zbog čega joj je izrečena doživotna kazna zatvora.