Sadrži iridoidne glikozide (aukubozid), flavonoide, tanine, organske kiseline (hlorogensku i kafenu), saponine i tragove etarskog ulja.

Upotreba u narodnoj medicini


Zbog svog djelovanja na „čišćenje krvi“ čestoslavica je nekada korišćena za liječenje gubavosti. Vjeruje se da biljka dobila ime po Svetoj Veroniki, koja je po legendi, izlečila imperatora Tiberija od lepre, time što mu je lice prekrila tkaninom na kojoj su bile utisnute crte lica Isusa Hrista.

Zapisi o upotrebi čestoslavice kao ljekovite biljke mogu se naći u delima Hijeronimusa Boša u XVI vijeku, kao i kod Sebastijana Knajpa, koji su ovu biljku preporučivali kao univerzalni lijek za mnoge bolesti.

Tradicionalno upotrebljavana kao sredstvo protiv tuberkuloze, za olakšavanje iskašljavanja, i za preznojavanje, čestoslavica se koristi i kod bolesti organa za varenje, jetre, slezine, bubrega i mokraćnih puteva, kao i za ublažavanje tegoba kod gihta i reumatskih oboljenja.

Upotreba se preporučuje i za ublažavanje vrtoglavice i nervoze izazvane pojačanim intelektualnim naporima.

U narodnoj medicini se koristi kod ekcema, za ublažavanje svraba kože, i za ispiranje kao sredstvo za ubrzanje zarastanja rana.

Blagotvorno dejstvo


Ljudi uzimaju veroniku za probleme sa:

plućima (respiratorni trakt)

želucem i crevima (gastrointestinalni trakt)

bešikom i bubrezima (mokraćni trakt)

za giht, artritis

bolove u mišićima i zglobovima (reumatizam)

gubitak apetita

probleme sa jetrom i bolesti slezine

Veronika se takođe koristi kao tonik, za izazivanje znojenja, za „pročišćavanje“ krvi i za povećanje metabolizma.

Neki ljudi ispiraju grlo Veronikom za smirivanje upale usta i grla. Ponekad se nanosi direktno na kožu kako bi se zaustavilo znojenje stopala, zaliječile rane i tretirali tekući problemi kože i svrab, piše Magazin Novosti.

BONUS VIDEO: