Ispod tog sjajnog filtera, međutim, krije se jednostavno pitanje: da li je buđenje u pet ujutro zaista dobro za zdravlje i fokus ili je riječ o trendu koji odgovara samo određenom broju ljudi.

Ideja „Kluba 5 ujutro“ na prvi pogled zvuči logično. Ako dan započnete ranije, dobijate dodatno vrijeme za sebe prije nego što krenu obaveze, poruke, gužve i svakodnevni tempo. Sharma je popularizovao pravilo 20/20/20: prvih dvadeset minuta kretanje, zatim dvadeset minuta smirivanje kroz meditaciju ili pisanje, a posljednjih dvadeset minuta učenje i planiranje dana. Slične poruke promovišu i brojni gurui produktivnosti, uz tvrdnju da pravilno jutro garantuje dobar dan.

Problem nastaje kada se takva rutina predstavlja kao univerzalno rješenje, jer ljudsko tijelo, a posebno san, ne funkcioniše isto kod svih.

Ako se rano ustajanje uklopi tako da se ne gubi potreban broj sati sna, buđenje u pet može imati stvarne prednosti. Mnogi ističu mir i tišinu kao najveću dobit, posebno oni koji žive s porodicom ili cimerima. U tim satima nema poziva, poruka ni ometanja, pa se lakše postiže fokus.

Rano jutro nekima donosi i osjećaj kontrole nad danom. Kada se trening ili planiranje obave prije posla, javlja se psihološki osjećaj da je dan već „osvojen“, što može smanjiti stres i osjećaj stalnog kašnjenja. Jutarnje kretanje, čak i lagano, često podiže energiju i pomaže buđenju bez prevelike količine kofeina.

Ključna tačka cijelog trenda, međutim, jeste san. Buđenje u pet samo po sebi nije problem. Problem nastaje kada se ustaje u pet, a odlazi na spavanje u ponoć. U tom slučaju rezultat nije produktivnost, već hronični umor, slabija koncentracija, lošije raspoloženje, razdražljivost, pad imuniteta i veća potreba za slatkišima i grickalicama.

Jedna žena koja je isprobala ovu rutinu opisala je da su joj dani prolazili u „magli“, a dnevnik se sveo na jednu rečenicu: „Želim se vratiti u krevet.“ To je zapravo čest scenario – problem nije rano jutro, već nedostatak sna.

Stručnjaci ističu da u pet ujutro nema ničega magičnog. Rasel Foster, voditelj Instituta za san i cirkadijurnu neuronauku na Oksfordu, naglašava da nije važno kada ustajete, već koliko spavate i u kakvom ritmu živite. Većina ljudi, upozorava on, ne može jednostavno leći u devet uveče zbog djece, posla, kućnih obaveza ili drugih životnih okolnosti. Zato rano ustajanje često vodi u hronični manjak sna, što dugoročno nosi ozbiljne zdravstvene posljedice.

„Klub 5 ujutro“ ima i skrivenu dimenziju privilegije. Rano ustajanje se često predstavlja kao pitanje discipline, ali u praksi zavisi od uslova života. Oni koji ga najčešće promovišu često imaju fleksibilno radno vrijeme, pomoć u kući ili ne rade u smjenama, što nije realnost većine ljudi.

Kako znati da li je buđenje u pet dobro za vas? Najjednostavniji test je kako se osjećate tokom dana. Ako možete leći ranije, spavati dovoljno, imate više energije ujutro i stabilniji ritam bez stalnog umora – možda vam odgovara. Ako ste nervozni, iscrpljeni, vikendom nadoknađujete san i imate osjećaj da je svaki dan kazna, onda to vjerovatno nije pravi izbor.

Stručnjaci savjetuju postupan prelaz. Umjesto naglog alarma u pet ujutro, preporučuje se pomjeranje buđenja za deset do petnaest minuta svaka dva do tri dana, uz isto toliko raniji odlazak na spavanje. Takođe, jutarnje vrijeme treba iskoristiti za jednu stvar koja zaista pomaže, poput šetnje, laganog treninga ili planiranja dana, a telefon ostaviti po strani barem prvih dvadeset minuta.