Stari Sloveni su jeli ono što je bilo oko njih, što su samo uzgojili, ulovili i ubrali. Ishrana je bila jednostavna, ali praktična i zasitna.

Neke od njih smatrali su svetinjom, ali danas ih svjesno ili nesvjesno ne konzumiramo, piše Krstarica.

U nastavku donosimo pet namirnica koje izbjegavamo, a Starim Slovenima su bila svetinja.

Salo – omiljeni saveznik zime

Salo je bilo jedno od najcjenjenijih namirnica. Soljeno, dimljeno, prženo ili dodavano u pite, bilo je nezaobilazno u slovenskoj kuhinji. Iako su ga prvi solili Rimljani, Sloveni su ga učinili svakodnevnim dijelom ishrane.

Pihtije: Jelo od ostataka koje je postalo specijalitet

Nastale u Rusiji, pihtije su služile za očuvanje mesa. Kasnije su obogaćene povrćem, začinima, pa čak i voćem. Iako se u Evropi rijetko sreću, kod Slovena su bile omiljene.

Heljda, kraljica slovenskih kaša

Heljda je bila nezaobilazna. Kuvana, pržena, dodavana u supe i pite. U zapadnim zemljama se koristi kao stočna hrana, dok je kod Slovena bila dragocjena.

Sušena riba praktična užina za teške dane

Sloveni su sušili ribu kako bi je sačuvali za zimu. Iako je u Evropi smatrana hranom siromašnih, za Slovene je bila ukusna i dugotrajna užina.

Luk – više od začina, zaštitnik zdravlja

Crni luk se jeo u velikim količinama – sirov, kuvan, pržen. Bio je glavni izvor vitamina zimi i često se koristio kao samostalno jelo.

Šta Sloveni nisu jeli?

(Krstarica)