Gospođi Sanji život u braku nije bio ni lak ni lijep. Sa mužem, koji je često pio i u tom stanju vikao na nju i njihovu djecu, dobila je troje djece. Iako je mnogo trpjela – i ono što je morala i ono što nijedna žena ne bi smjela – vjerovala je da sve to radi zbog djece i njihove budućnosti.

Danas, ta djeca žive uspješno, rade dobro plaćene poslove i ostvarila su sve što su željela. Međutim, majka koja ih je podizala u teškim uslovima kaže da je potpuno izbrisana iz njihovih života.

„Rodila sam ih sa ljubavlju, podizala sa ogromnom borbom i odricanjem. Moj muž je bio alkoholičar, ali sam se trudila da njima ništa ne fali. A sada, kad su uspjeli, ponašaju se kao da ne postojim. Više me ni 'mama' ne zovu“, piše Sanja.

Najviše je boli, kaže, to što je djeca ne samo zaboravljaju – već je se i stide, prenosi Najžena.

„Rekli su mi da me se stide jer sam iz Bosne. Njihov otac je Nijemac, a ja sam 'samo' Bosanka. Više ne žele kontakt sa mnom, kao da sam najgora na svijetu. A ja sam im sve pružila, borila se za njih kad je bilo najteže.“

Na kraju pisma, Sanja priznaje da je izgubila volju za životom: „Više ne vidim svrhu. Dala sam sve, a sada sam sama i zaboravljena. Nema veće tuge za majku.“