Irene Garza bila je učiteljica iz Amerike koja je plenila svojom ljepotom. Zbog izuzetnog fizičkog izgleda, ljudi iz njenog okruženja ubijedili su je da se prijavi na lokalni izbor za Mis u njenom rodnom Teksasu, gdje je i odnijela pobjedu. Iako su joj mnogi predviđali blistavu karijeru modela, Irene je odabrala mirniji život. Nastavila je da radi kao učiteljica u osnovnoj školi i kao izuzetna vjernica da ide redovno na mise, ispovijest i pričešća.

Ali, iako nije željela da daje nikakvog povoda, njena nesvakidašnja ljepota privukla je veoma, veoma ružne stvari...

Irene je uživala u svom poslu učiteljice. Sebe je opisivala kao veoma stidljivu osobu, ali je polako počela da gradi samopouzdanje kada je izabrana za sekretaticu jedne školske organizacije. Izuzetno ozbiljno je doživljavala katoličku vjeru i uživala je u nedjeljnim misama i pričešćivanju. 16. aprila 1960. godine, Irene je otišla na ispovijest u lokalnu crkvu u Teksasu, gdje je redovno odlazila. Nikada se više nije vratila, prenosi Lepa i srećna.

Sutradan ujutro njeni roditelji su prijavili nestanak. Zbog njenog nestanka organizovana je najveća volonterska potraga do tada. Sutradan je u kanjonu Rio Grande pronađena njena torbica, lijeva cipela i njen čipkani veo kojim je pokrivala glavu u crkvi. 21. aprila, beživotno tijelo Irene Garze pronađeno je u kanjonu. Autopsija je potvrdila da je Irene silovana u besvjesnom stanju, pretučena i potom ugušena.

Nikome nije bilo jasno ko je ovo mogao da uradi voljenoj Irene, smjernoj učiteljici nesvakidašnje ljepote, koju su svi voljeli. Sve tragove koji bi mogli da vode do počinioca, reka je oprala. Policija je ispitala više od 500 ljudi, od kolega i članova porodice do lokalnih seksualnih prestupnika. Obavljeno je više od 50 poligrafskih testiranja, a za bilo kakvu informaciju o Irene bila je ponuđena nagrada od 2.500 dolara, što je najviša ponuđena cifra za ubistvo u ovom mjestu do tada.

Međutim, jedna osoba bila je sve vrijeme sumnjiva policiji, odmah po Ireninom nestanku. Sveštenik kod kojeg je Irene išla na ispovijest, tada 27-godišnji otac Džon Fit. Prilikom ispitivanja vjernika, policija je saznala da je Fit veče nakon nestanka Irene veoma sporo ispovijedao i da je nekoliko puta napuštao crkvu. Na mjestu zločina pronađen je slajder za fotografije koji je pripadao Fitu, a drugi sveštenici primjetili su na njegovim rukama ogrebotine. Takođe, sveštenici su rekli da je Fit odveo Garzu u upravnu zgradu da je ispovjedi, što je bilo neuobičajeno.

Fit je prvo poricao da je uopšte vodio Irene u upravnu zgradu, ali je kasnije ipak priznao. Tvrdio je kako je razbio naočare tokom ispovijesti i da je otišao do kuće da uzme druge – time je pravdao napuštanje crkve veče nakon nestanka. I za ogrebotine je našao prosto objašnjenje.

Tri nedjelje nakon nestanka Irene Garze, žena po imenu Marija Guera seksualno je napastvovana dok je čekala u redu za pričešće u drugoj katoličkoj crkvi u blizini. Nakon što se saznalo da je bio tamo, Fit je otpužen i za silovanje, ali porota nije mogla da se složi, te je sveštenik platio kaznu od 500 dolara i opomenu.

Starješina jednog manastira kod kojeg je Fit došao kao iskušenik, otkrio je jednom monahu tajnu kako mu je Fit ispovjedio ubistvo, tačnije kako je rekao da je povrijedio jednu mladu damu, a jednu lišio života. Ipak, Fitu nije odgovarao monaški način života, te ga je starješina poslao u Meksiko na program za problematične sveštenike.

Ipak, sedamdesetih godina riješio je da skine mantiju i raskrsti sa svešteničkim životom. Oženio se i dobio troje djece, i 17 godina je radio u humanitarnoj organizaciji. Međutim, 2002. godine, monah je odlučio da prekrši zavjet ćutanja. Godinama ga je mučila nepravda i nekažnjen zločin, te se obratio policiji i otkrio istinu. Istraga o smrti Irene Garze ponovo je otvorena, ali opet nije bilo dovoljno dokaza.

Tek 2014. godine slučaj je ponovo otvoren, a silovana Marija Guera potrudila se da pomogne policiji koliko je mogla jer je bila uvjerena da je za dlaku izbjegla Ireninu sudbinu.

Dvije godine kasnije, Džon Fit je konačno izveden pred sud za ubistvo tada 26-godišnje Irene Garze. Imao je 83 godine i hodao je uz pomoć šetalice. Imao je treći stadijum raka bešike i bubrega. Izjasnio se nevinim.

Konačno je osuđen za ubistvo Irene Garze. Tužilac je tražio 57 godina zatvora, kao simboličnu kaznu sa 57 godina tokom kojih je ubica nekažnjen uživao u životu. 2017. godine donijeta je odluka o doživotnoj robiji.

Džon Fit je preminuo u zatvoru tri godine kasnije i za svirepo ubistvo i silovanje prelijepe mlade djevojke odslužio je samo tri godine zatvorske kazne.