Njegova ispovijest je priča o izdaji, boli i pokušaju da nastavi dalje nakon što mu se svijet srušio pred očima.

"Mislio sam da imam porodicu. Ispostavilo se da sam imao samo laž."

Sanja i ja smo zajedno još od srednje škole. Bili smo onaj par za koji svi kažu da će ostati zajedno do kraja života. Završili smo školu, uzeli se, dobili sina. Živjeli smo skromno, ali mirno. Ili sam bar ja tako mislio.
Moj otac, Petar, uvijek je bio autoritet u porodici. Čovjek kojeg sam poštovao, kojem sam vjerovao. Majka je umrla rano i on nas je sam podizao. Bio je strog, ali pošten. Ili sam bar ja tako mislio.

Ispostavilo se da nisam znao ni vlastitu ženu ni vlastitog oca.

"Nisam ni slutio da se nešto dešava"


Moja Sanja je posljednjih godina bila drugačija, to sad vidim. Bila je često odsutna, zatvarala se u sebe. Mislio sam da je umorna od svakodnevnih obaveza. Govorio sam joj da ćemo na odmor kad budemo mogli, da će sve biti bolje.
A ona me samo gledala i ćutala.

Nekad bi se nervirala kada bih zvao oca da nam dođe na ručak. Govorila bi da nema vremena, da će doći drugi put. Mislio sam da je to zbog umora.

Ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti šta se zapravo dešava.

"Istina me udarila kao grom"


Bila je subota. Ranije sam završio posao i odlučio da svratim do oca. Rijetko kad mu dolazim nenajavljeno, ali tog dana sam osjetio da bih trebao.

Njegova vrata su bila odškrinuta. Kroz prozor sam vidio nju. Moju Sanju. Stajala je ispred njega, tiho govorila:
"Ne mogu više ovako. Milorad će kad-tad saznati."

Zaledio sam se.

Kad sam ušao, oboje su me gledali bez riječi. Očeve ruke su bile na njenim ramenima. Moje žene. Žene s kojom imam dijete. A on – čovjek koji me odgajao.

"Šta se ovdje dešava?" – jedva sam izgovorio.

"Nisu se ni kajali"


Otac je duboko udahnuo. Rekao mi je da sjednem. Nisam htio.

Vladimir je Ljilju volio i pored toga što ga je varala sa svima: Kupovao joj skupe poklone, pa zbog nje i skončao


Sanja je prva progovorila. Rekla mi je da se već neko vrijeme viđaju, da to nije bilo planirano, da su se „jednostavno zaljubili“. Kao da je to nešto što možeš da kažeš i da te onda manje boli.

Moj otac je ćutao. Gledao me bez trunke kajanja.
"Nismo htjeli da te povrijedimo."

To je jedino što je rekao.

Nismo htjeli da te povrijedimo?! Pa kako su mislili da će ovo da završi? Da ćemo svi zajedno sjesti za ručak i nazdraviti njihovoj „ljubavi“?

"Nakon toga, ništa više nije bilo isto"


Te večeri sam spakovao stvari i otišao. Ostao sam kod prijatelja dok nisam našao stan. S njom sam jedva pričao. Razveli smo se brzo.

Najgore mi je bilo objasniti sinu. Ima deset godina, previše da mu lažem, premalo da sve razumije. Rekao sam mu istinu, ali ne u detalje. On sada odlazi kod njih, a meni svaki put bude teško kad ga vratim.

„Došla sam kući ranije s posla i zatekla muža sa kolegama: Kad sam čula šta im je rekao, istog momenta sam tražila razvod“


Moj otac i bivša žena sada žive zajedno. Ne pitam ih ništa. Ne zanimaju me.

Ali ono što boli, ono što ne prolazi – to je osjećaj izdaje. Osjećaj da su dvoje ljudi koje sam najviše volio gazili po meni, smijali mi se iza leđa, glumili porodicu dok su me varali.
Ponekad se pitam, da tog dana nisam došao ranije – da li bih i dalje živio u laži? Da li bih još uvijek mislio da imam porodicu?

Ne znam.
Ali jedno znam – više nikad nikome neću vjerovati kao što sam vjerovao njima - zaključio je.