Mnoge žene modernog doba biraju život bez muža i djece, a nerijetko zbog toga nailaze na nerazumijevanje okoline. Svoje iskustvo o životu bez djece i unučadi podijelila je i Andreja iz Zagreba koja tvrdi da se zbog svog odabira smatra srećnicom.

Naime, kako je navela, od pet prijateljica s kojima je u kontaktu još iz srednje škole, dvije su ispratile djecu u Njemačku, a ostale baš nemaju slavan odnos sa svojom djecom.

"Treća ne razgovara sa sinom. Četvrta održava površan kontakt, ali se ne viđa s njim zbog zategnutih odnosa sa snajom. Peta ima kćerku koja se decenijama bori sa svojim unutrašnjim demonima. Te žene svaki dan razmišljaju o tome i žive s tim teretom. Zavidim li im? Ne," kazala je Andreja.

Dok su njene prijateljice odgajale djecu, Andreja je radila u predstavništvu jedne strane kompanije, putovala svijetom i uživala u ljubavi.

"Udala sam se, vidjela da brak nije za mene, razvela sam se. One nisu imale taj luksuz. Nisam bila nesrećna uz jednog muškarca, već sam svjesno odabrala da uživam u ljubavi i životu," navodi bez zadrške i dodaje da tvrdi i da mnoge žene premalo traže u ljubavi.

"Ostaju gladne jer se zadovoljavaju mrvicama pa se tješe da je to ljubav. Za to vreme, njima iza leđa, njihovi muževi uzimaju sve što im treba i sve što žele. Takve su i moje prijateljice,” priča Andreja pa nastavlja:

(VIDEO) „KADA SMO SE UZELI, MI SMO BJEŽALI, A NIKO NAS NIJE GONIO“ Nuraga i Razija Selimović iz kalesijskog naselja Babina Luka slave 55 godina

"Ja sam uvijek znala šte želim - i u životu i u spavaćoj sobi. Danas, kada pogledam u nazad, vidim da su moje prijateljice povređene i nesrećne, dok ja i dalje putujem, uživam u društvu i ljubavi. Živim život ispunjen radošću. Svaki dan je nova prilika za sreću. Imam 67 godina, a živim kao da imam 30. Tako se i osjećam, a kažu mi da tako i izgledam. Znam da je to preterivanje. Ne brinite, nisam umislila da sam djevojka," kazala je ona šaljivo.

Situisana sam i ne treba mi pomoć

Zahvaljujući činjenici da nema djecu, Andreja kaže da je stekla imovinu i ušteđevinu koja joj omogućava da priušti sve što joj treba, ako ikada dođe do situacije u kojoj će joj trebati tuđa pomoć. Iako se nada da do toga neće doći.

"I sad vas ja pitam: zar nisam u boljoj poziciji od svojih prijateljica koje su me nekada sažaljevale jer nemam djecu? Govorile su mi da ne moram da se udam, ali da moram da zatrudim. Što su bile nesrećnije, to su me više uvjeravale da želim život kakav one imaju, ali da mi se karte nisu posložile. Sjećam se kad me je koleginica na 20. godišnjici mature pitala zašto nemam djecu i rekla da ona ne bi mogla tako da živi "bez kučeta i mačeta". Ali danas, dok te žene nose teret svojih odluka, ja sam ispunjena i mirna," kaže i ističe koliko joj je mir uvijek bio jako važan.

Srećom, ima i sretnih roditeljskih priča

“Ne tvrdim da su sve priče takve. Ima divne djece. I sama sam bila dobro dijete koje je brinulo o roditeljima. To su bila druga vremena. Iako, oni nikada nisu očekivali da im posvetim život niti su me vezali uz sebe. Ja sam htjela biti tu za njih, bez prisile, bez osjećaja teške obaveze," kaže ona i dodaje da to što nije imala potrebu da se bavi se decom svojih prijateljica ili rođaka opravdava činjenicom da nije majčinski tip.

"Nisam htjela ni da ih pričuvam. Rekla sam im da nemam ništa protiv djece, ali da to nije moj film. One su to shvatile. Za razliku od njih, sada nemam ni unuke i ne nedostaju mi. Nije me iscrpljivalo trčanje za djecom niti sam osjećala da me iko iskorištava," kaže pa dodaje:

"Uvjerena sam da ljudi kojima je za sreću nužno dijete, pronađu način da postanu roditelji. Oni kojima to nije potrebno jednako su srećni, a možda čak i srećniji. Svaki dan započinjem mirno, uz kafu i omiljene portale, sređujem se, sredim svoj stan. Veče možda provedem s knjigom, a možda s prijateljem odem na večeru u Varaždin. Uveče legnem srećna i zadovoljna, a ako poželim društvo, sigurno neću biti sama. Što mi fali u životu? Baš ništa," zaključuje Andreja.

BONUS VIDEO: