Tragovi i ćorsokaci

Jedan od tragova potiče iz sela Holstovka u Uljanovskoj oblasti. Lokalna medicinska sestra je rekla da su joj u noći nakon otmice nepoznati muškarac i žena došli sa djevojčicom koja je imala visoku temperaturu. Beba je bila umotana u peškir, što se medicinskoj sestri učinilo čudnim. Kasnije, nakon što je videla fotografiju nestale Maše, medicinska sestra ju je sa sigurnošću identifikovala kao istu djevojčicu.

Na osnovu opisa svjedoka, napravljene su skice, ali otmičari nisu mogli biti pronađeni. Godine su prolazile, a slučaj je ostao neriješen.

Život u nadi

Olga nije gubila nadu. Vremenom je dobila još dvije kćerke - Sašu i Ksjušu. Izabrala im je imena koja su zvučala kao ime najstarije, nestale Maše.

„Svako sanja o svom. Neki žele da cio svijet sazna za njih, a moja porodica i ja želimo da pronađemo moju sestru. Uvek postoji šansa, i svaki san je predodređen da se ostvari“, kaže Saša.

Olga je sačuvala uspomenu na svoje prvorođenče: etiketu iz porodilišta, prve isečene nokte, male pelene. Na kraju se obratila tv emisiji "Čekaj me" kao posljednjem sredstvu.

Pokajanje na samrti

Do prodora u slučaju došlo je tek 2020. godine, 24 godine nakon tragedije. U pomenutoj tv emisiji je stiglo pismo od Ljudmile Starove iz Samarske oblasti. Ona je ispričala šokantnu priču.

Prije smrti, njena rođaka je priznala strašan grijeh. Ispostavilo se da je 1996. godine njeno dijete iz drugog braka mrtvorođeno. Da ne bi izgubila muža, koji je veoma želio dijete, odlučila se na očajnički korak - da otme tuđe dijete. Dok je muž bio odsutan, ukrala je djevojčicu iz kolica u blizini prodavnice "Badem", a zatim je, zajedno sa suprugom, prodala stan u Toljatiju i otišla u Uljanovsku oblast, gde je devojčici izdala nova dokumenta.

Ljudmila je dugo oklijevala da otkrije ovu tajnu i učinila je to tek nakon što je dobila blagoslov svog duhovnog oca, na samrti.

Voditelji programa su uspkeli da pronađu dkevojčicu koja se svih ovih godina zvala Vera. Njena fotografija je zadivila Olgu i voditelje tv emisije: odrasla Vera je bila zapanjujuće slična svojoj biološkoj majci.

Za konačnu potvrdu nisu bile potrebne emocije, već dokazi. Vera, ne vkerujući u mogućnost takve priče, ipak je pristala na DNK test. Da bi se osigurala čistoća rezultata, uzeti su uzorci i od žene koju je smatrala svojom sestrom (jer je žena koja ju je ukrala kasnije rodila još jedno dokete).

Rezultati prvog testa su objavljeni uživo: Verina DNK i DNK njene „sestre“ se nisu podudarali. To je dokazalo da nisu u srodstvu. Zatim su otvorili drugu kovertu - rezultate testa Olge i Vere. Vkerovatnoća njihovog srodstva bila je 99,9%.

Susret poslije četvrt vijeka

Vera nije željela da dođe na televiziju, nije bila u stanju da priča o tajni ljudi koje je godinama smatrala svojim roditeljima. Ali Olga ju je sama pozvala. U suzama je ispričala o bolu svih ovih godina i sjetila se jedinstvenog znaka - mrlje na stomaku svoje kćerke, koju je videla u porodilištu. Ovaj detalj, koji niko drugi nije mogao da zna, natjerao je Veru na razmišljanje.

Sljedećeg dana, Vera je sama pozvala Olgu i predložila sastanak. Njihov susret je bio ispunjen suzama, zagrljajima i dugim minutima tihog nepovjerenja u sreću.

"Nikada nisam mogla da pomislim da je tako nešto moguće. Uvijek sam bila "drugačija" od ostalih članova moje porodice, ali nikada nisam pomislila da nisam sa njima u srodstvu“, podijelila je kasnije Vera.

Olga je upoznala Veru sa njenim pravim sestrama. Tople riječi njene sestre dirnule su djevojku do suza. Tako je, nakon 24 godine razdvojenosti, porodica ponovo počela da se upoznaje, povezujući nekada prekinute niti sudbine, prenosi Stil.