Jednojajčane bliznakinje Ejmi i Ano su odmah po rođenju oduzete od majke i prodate različitim porodicama.

Njihova priča počinje godinama kasnije, kada su slučajno saznale jedna za drugu zahvaljujući televizijskom talent show-u, tada su imale 12 godina, a godinama kasnije upoznale su i svoju biološku majku.

Dok su otkrivale istinu, shvatile su da u Gruziji ima još desetina hiljada ljudi koji su takođe odvedeni iz bolnica kao novorođenčad i prodati. Uprkos zvaničnim pokušajima da se ispita šta se dogodilo, niko još nije reagovao.

Ejmi Hvitija je bila u kući svoje kume blizu Crnog mora i gledala je svoj omiljeni televizijski program "Georgia's Got Talent". Tamo je plesala djevojčica koja je izgledala potpuno kao ona, identična.

"Svi su zvali moju mamu i pitali: 'Zašto Ejmi pleše pod drugim imenom?'", kaže ona. Ejmi je ovo spomenula svojoj porodici, ali su oni to ignorisali. "Svako ima dvojnika", rekla je njena majka.

Sedam godina kasnije, u novembru 2021. godine, Ejmi je na TikTok-u objavila snimak sebe kako buši obrvu. Oko 300 km dalje, u Tbilisiju, još jednoj 19-godišnjoj djevojci prijateljica je poslala snimak. "Mislila je da je kul što liči na mene", rekla je Ano.

Ano je pokušala da pronađe djevojku sa probušenom obrvom na internetu, ali nije uspjela, pa je podijelila video na univerzitetskoj WhatsApp grupi da vidi da li neko može da pomogne. Neko ko je poznavao Ejmi video je poruku i povezao ih na Fejsbuku. Ejmi je odmah znala da je Ano djevojka koju je vidjela prije toliko godina u pomenutoj televizijskoj emisiji.

- Toliko sam te tražila! napisala je Ejmi. "I ja tebe", odgovorila je Ano.

Tokom narednih nekoliko dana otkrili su da imaju mnogo toga zajedničkog, ali nije sve imalo smisla.

Obe su rođene u porodilištu u zapadnoj Džordžiji koje više ne postoji, ali prema njihovim izvodima iz matične knjige rođenih, njihovi rođendani su bili u razmaku od nekoliko nedjelja. Nisu mogle da budu ni sestre, a još manje bliznakinje.

Ali bilo je previše sličnosti! Voljele su istu muziku, obe su voljele da igraju i čak su imale istu frizuru. Otkrile su da imaju istu genetsku bolest, poremećaj kostiju koji se zove displazija. Činilo se kao da zajedno razotkrivaju misteriju.

- Svaki put kada sam saznala nešto novo o Ani, stvari su postajale sve čudnije, kaže Ejmi.

Dogovorile su se da se sastanu i nedelju dana kasnije, dok se Ejmi približavala vrhu pokretnih stepenica na stanici metroa Rustaveli u Tbilisiju, ona i Ano su se prvi put lično vidjele.

- Bilo je kao da se gledam u ogledalo, potpuno isto lice, potpuno isti glas. Ja sam ona i ona je ja, kaže Ejmi. Tada je postala sigurna da su bliznakinje.

- Ne volim zagrljaje, ali sam je zagrlila, kaže Ano. Odlučile su da porodice suoče sa svojim sumnjama i saznanjima i tada su saznale istinu. Usvojene su odvojeno u razmaku od nekoliko nedelja 2002. godine.

Ejmi je bila uznemirena i osjećala je da je cijeli njen život bio laž.

- To je luda priča, ali je istina. Bila sam uznemirena i ljuta na svoju porodicu, ali sam samo željela da se teški razgovori završe kako bismo svi mogli da nastavimo dalje, rekla je Ano.

Kopajući dublje, bliznakinje su otkrile i da su detalji u njihovim izvodima iz matične knjige rođenih, uključujući njihov datum rođenja, bili pogrešni. Ejmina majka kaže da joj je prijateljica rekla da se u lokalnoj bolnici nalazi neželjena beba, pošto ona sama nije mogla da zatrudni.

Ljekari su morali da budu plaćeni, ali ona je mogla da je odvede kući i odgaja kao svoju ćerku. Anovoj majci je ispričana ista priča.

Usvojiteljske porodice nisu znale da su djevojčice bliznakinje i, uprkos tome što su platile mnogo novca da bi usvojile svoje ćerke, kažu da nisu shvatile da je to nezakonito. Gruzija je prolazila kroz period nemira, a pošto je bolničko osoblje bilo uključeno, smatrali su da je to legitimno. Nijedna porodica nije željela da otkrije koliko je novca uplaćeno.

Bliznakinje su se nakon ovog saznanja zapitale da li su ih biološki roditelji prodali radi zarade ili nisu znali ništa o tome.

Ejmi je htjela da potraži njihovu majku da sazna, ali Ano nije bila sigurna: "Zašto želiš da upoznaš osobu koja je tako mogla da nas izda?"

Ejmi je pronašla Fejsbuk grupu posvećenu ponovnom spajanju porodica u Džordžiji sa djecom za koju se sumnja da su nezakonito usvojena pri rođenju i podijelila je njihovu priču.

Reagovala je mlada žena iz Njemačke koja je rekla da je njena majka rodila bliznakinje u istoj bolnici 2002. godine i da sada sumnja u zvaničnu verziju da su umrle. DNK testovi su pokazali da je djevojčica iz Fejsbuk grupe njihova sestra i da živi sa njihovom majkom Azom u Nemačkoj. Ejmi je očajnički željela da upozna Azu, ali Ano je bila skeptična:

- Ovo je osoba koja je mogla da nas proda, neće nam reći istinu.

Međutim, pristala je da ode u Njemačku sa Ejmi da je podrži. Grupa na Fejsbuku koju su bliznakinje koristile, Vedžeb, na gruzijskom znači "Tražim". Postoji bezbroj objava majki koje kažu da im je bolničko osoblje reklo da su njihova novorođenčad umrla, da bi kasnije otkrili da smrti nisu zabilježene i da su njihova djeca još uvijek živa.

Kako je otkrivena masovna krađa beba u Gruziji

Ostale postove su napravila djeca poput Ejmi i Ano, koja traže svoje biološke roditelje. Grupa ima više od 230.000 članova i, zajedno sa pristupom sajtovima za analizu DNK, širom je otvorila mračno poglavlje u istoriji Gruzije.

Otvorila ga je novinarka Tamuna Museridze 2021. godine, nakon što je otkrila da je usvojena. Izvod iz matične knjige rođenih sa netačnim podacima našla je kada je čistila kuću svoje pokojne majke.

Osnovala je grupu za traženje sopstvene porodice, ali je potom razotkrila trgovinu decom koja je uključivala desetine hiljada ljudi i koja traje decenijama. Pomogla je da se stotine porodica ponovo spoje, ali svojoj tek treba da uđe u trag.

Tamuna je otkrila crno tržište usvajanja koje je zahvatilo cijelu Gruziju i trajalo od ranih 1970-ih do 2006. Ona vjeruje da je trgovinu vodio organizovani kriminal i da je uključivao ljude iz svih sfera života, od taksista do visokih vladinih zvaničnika. Korumpirani službenici su falsifikovali dokumente potrebne za nezakonita usvajanja.

- Razmjere su nezamislive, ukradeno je i do 100.000 beba. To je bilo sistematično, kaže ona.

Tamuna objašnjava da je do ove brojke došla prebrojavajući broj ljudi koji su je kontaktirali i kombinujući to sa vremenskim okvirom i rasprostranjenošću slučajeva širom zemlje. Bez pristupa dokumentima – neki su izgubljeni, a drugi nisu objavljeni – nemoguće je znati tačnu cifru.

Tamuna kaže da su joj mnogi roditelji rekli da im je, kada su tražili da vide tijela svoje preminule novorođenčadi, rečeno da su već sahranjena u krugu bolnice. U međuvremenu je saznala da groblja u gruzijskim bolnicama nikada nisu postojala. U drugim slučajevima, roditeljima bi se pokazivala tijela djece koja su bila smrznuta u mrtvačnici.

Tamuna kaže da je kupovina djeteta bila skupa, oko 1.400 dolara za djevojčicu i 2.100 dolara za dječaka, što je otprilike godišnja plata u Gruziji. Otkrila je da su neka deca završila u stranim porodicama u SAD, Kanadi, Kipru, Rusiji i Ukrajini. Gruzija je 2006. promenila svoje zakone o usvajanju i pooštrila zakone protiv trgovine ljudima, što je otežalo nezakonita usvajanja.

U hotelu u Lajpcigu, Ejmi i Ano su upoznale svoju biološku majku Azu u dirljivom susretu koji je u početku proticao bez ijedne riječi ali sa puno suza i zagrljaja.

Bliznakinje su kasnije ispričale da im je majka objasnila da joj je posle porođaja pozlilo i da je pala u komu. Kada se probudila, bolničko osoblje joj je reklo da su njene djevojčice umrle ubrzo nakon što su se rodile. Kaže da je susret Ejmi i Ano dao njenom životu novi smisao. Iako nisu bliske, i dalje su u kontaktu.

- Uvijek sam osjećala da nešto ili neko nedostaje u mom životu. Maštala sam o djevojčici u crnom koja me prati i pita šta sam danas radila, otkrila je Ano. - Taj osjećaj je nestao kada je pronašla Ejmi.

(Stil / Žena)