Milena je od malih nogu živjela sa uvjerenjem da joj je otac poginuo tokom ratnih godina u Bosni. Majka ju je, još dok je bila djevojčica, iz rodnog grada preselila u Beograd 1997. godine, želeći da joj obezbijedi mirnije i sigurnije djetinjstvo. O ocu je znala vrlo malo – poneki detalj, ime i maglovite uspomene iz ranog djetinjstva. Vremenom je prestala i da postavlja pitanja, vjerujući da je priča o njemu zauvijek završena.
Ali sudbina je za Milenu imala drugačiji plan.
Sudbinski susret na Jahorini
Na maturskoj ekskurziji, koja je generaciji trebalo da ostane kao lijepa uspomena na završetak srednje škole, Milena je doživjela nešto što je zauvijek promijenilo njen život. Bilo je to na Jahorini, gdje je sa društvom uživala u planinskom vazduhu i mladalačkoj bezbrižnosti.
Čovjek pod nebom
U jednom trenutku, dok je stajala sa drugaricama, prišao joj je stariji čovjek. Njegovo pitanje ju je zateklo nespremnu:
— „Izvini, jesi li ti Milena?“
Zbunila se, ali je klimnula glavom. Čovjek joj je objasnio da ju je prepoznao sa fotografija koje je video na Fejsbuku. Dodao je rečenicu koja joj je sledila krv u žilama:
— „Ja sam bio najbolji prijatelj tvog oca Mladena.“
Prije nego što je uspjela da bilo šta kaže, izvadio je telefon i pokazao joj fotografiju – njen otac i on, u mladosti, na fudbalskom terenu. Nasmijani, u sportskim dresovima, djelovali su kao da im cijeli život stoji pred njima.
Srušena uvjerenja
— „Čuo sam da je u Kanadi i da ima drugu porodicu, nema društvene mreže, pa me zanima šta je sa njim, je li dobro.“
Milena je ostala bez daha. Cijeli njen život bio je zasnovan na priči da oca više nema, da je poginuo u vihoru rata. A sada, pred sobom, imala je čovjeka koji je tvrdio da ga je poznavao, da je živ i da nije nestao onako kako su joj predstavljali.
Emocije su se pomiješale – nevjerica, strah, nada i ogorčenost. Pitanja su navirala jedno za drugim: Zašto joj majka nikada nije rekla istinu? Zašto je živjela u uvjerenju da je dijete bez oca? Gdje je on sada i da li ga može pronaći?
Početak potrage
Taj trenutak na Jahorini bio je okidač. Milena je odlučila da pronađe odgovore na pitanja koja su joj godinama bila uskraćena. Od čovjeka koji joj je pokazao fotografiju saznala je još poneki detalj – da je njen otac nekada igrao fudbal, da je bio poznat u društvu po svom veselom duhu i da su zajedno provodili nezaboravne trenutke, a da sada ima novu porodicu. NIje bila sigurna da li je ikada i pitao za nju.
Iako nije saznala gdje je danas, taj susret probudio je u njoj odlučnost da potraži istinu. Znala je da je čeka dug i težak put, ali je takođe osećala da je sudbina umešala prste baš tog dana, na mjestu koje ju je vezivalo za korene i prošlost koju je mislila da nikada neće razumjeti.
Priča koja tek počinje
Milena je tada imala samo osamnaest godina i cijeli život pred sobom. Ali od tog trenutka njen put više nije bio isti. Ono što je dotad bio zatvoren krug bez odgovora, pretvorilo se u novu misiju – pronaći oca, razumjeti razloge zašto je majka ćutala i konačno saznati pravu istinu o svojoj porodici.
Oktobar te godine, kada je maturantska ekskurzija trebalo da bude tek jedno lijepo sjećanje, postao je početak priče o potrazi, pomirenju i nadi. Za Milenu, fotografija koju je vidjela na tuđem telefonu nije bila samo slika iz prošlosti, već vrata u životnu istinu za kojom je tragala, a da toga nije bila ni svjesna.
Stil / Radio Istočno Sarajevo