Pod nazivom "oprost", on je iz srca opisao kako je oprostio ono najteže što se nekome može oprostiti.

- Godine 2013. troje maloljetnika, djeca od trinaest i četrnaest godina, pretukla su mog oca, starca od sedamdeset i dvije godine, zbog samo dvije stotine dinara. Tukli su ga toliko da su mu sve kosti glave popucale, ruka mu bila slomljena. Ljekari nisu smjeli da ga operišu, bojeći se rasipanja kostiju. Nedugo zatim sahranili smo ga - počinje ovu strašnu priču stolar Mile.

Kako kaže, njegov otac volio je da popije i nekad je, priznaje, u tom piću znao da bude težak, ali je pomagao svakome.

- I mnogi iz našeg sela mogu to da posvjedoče. Od kada njega nema cijelo selo i seosko groblje je nepokošeno i neokrčene staze. Ono što je on za jedno prepodne radio ručno jednom kosom, sada komunalno sa trimerima ne mogu za nedjelju dana i nije tražio nikakvu nadoknadu za to. To je bila čista njegova volja... Na sudu su nasilnici oslobođeni. Rekli su... Maloljetni su, ne mogu odgovarati. Roditelji su pokušavali da lažima prikriju istinu. Dvoje je ipak priznalo, a moj brat koji je išao na suđenja je te laži vrlo teško podnosio, ali ostao i vrlo priseban - priseća se Mile.

Šest mjeseci kasnije, isti dečko, kaže on, ubija drugog čovjeka od batina pored Dunava. I biva uhapšen, pa opet oslobođen. Tek kada je nasrnuo na svoje roditelje, odveden je u zatvor.

Onda je uslijedilo nešto čemu se Mile nije nadao.

- Godine 2018. na moja vrata došao je mladić, spuštene glave. Jedan od učesnika. Rekao je: "Mile, ili me ubij ili mi oprosti, jer ovako ne mogu da živim. Noćima ne spavam". Potapšao sam ga po ramenu i kazao da sam ja njemu već odavno oprostio. Na to se rasplakao i izašao iz moje avlije.

Ali da se upitamo, poručuje on: Da li nasilnik postaje manji nasilnik samo zato što ima dvanaest a ne dvadeset dvije godine?Nasilnik je nasilnik i sa dvanaest i sa dvadeset dvije i sa četrdeset dvije.

- Ono što nije suđeno i obuzdano u djetinjstvu, razbuktaće se kasnije i nanijeti još veću nesreću! Porodične vrijednosti su poklekle. Umjesto da učimo djecu odgovornosti i ljubavi, vezujemo roditeljima ruke a nasilnicima nalazimo opravdanja. Tako se plamen širi a nasilje rađa novo nasilje... Ali neka niko ne zaboravi... Ako ne stigne sud ljudski, stići će sud Božiji. Jer pravda ne izostaje, nego se ponekad samo odloži - zaključuje na kraju ovaj čovjek velikog srca.

Kurir/Telegraf